Sjećanje na Milana Milišića

Dnevnički zapisi slikarice Jelene Trpković "Takva su vremena", nastali između 1989. i 2006., osobno su svjedočanstvo o nestajanju bivše države, Dubrovniku u ratu i pogibiji supruga, istaknutog dubrovačkog književnika Milana Milišića, predstavljeni su u ponedjeljak u Novinarskom domu.

Jedan od promotora, Đuro Tadić, izdavač knjige ispred Udruge "Kulture vrijednosti" iz Siska, pojasnio je da je Umjetnička akademija iz Splita 2017. počela program registracije i revitalizacije skulptura nastalih na likovnoj koloniji Željezare Sisak, a da se Jelena Trpković odazvala pozivu na suradnju.

"Tada smo se upoznali s njezinim radom u koloniji i Milišićevim pismima koja je s njime razmjenjivala u ljeto 1980., dok je bila sudionica kolonije. 2019. smo objavili njezinu knjigu "Sisak - Dubrovnik, pisma ljeta 1980.". Pored pisama objavljeni su dijelovi dnevnika koje je vodila početkom rata 90-ih, gdje je opisana i Milišićeva pogibija", rekao je Tadić.

"Dnevnički zapisi se očito pišu da jednom budu pročitani. Pisala sam o onome što sam čula od ljudi u prolazu gradom. Još uvijek do mene dolaze apsurdne verzije njegove pogibije", rekla je autorica.

Milan Milišić bio je istaknuti dubrovački pjesnik, dramaturg, prevoditelj i publicist srpskog podrijetla koji je poginuo kada je tijekom opsade grada granata pala na njegov stan. Supruga se spasila bacivši se pod stol. Milišić nikada nije isticao svoju nacionalnost i vjeru, bio je pacifist i humanist.

Trpković je rekla kako bi voljela da nikada nije morala napisati ovu knjigu, čiji su dnevnički zapisi započeti ratnim događanjima i stradanjima, a zapravo zapis o ljudima i njihovom ponašanju u ratnim vremenima s obje strane, hrvatske i srpske. Nakon suprugove pogibije, inače rođena Beograđanka, ostaje u Dubrovniku, opkoljenom gradu.

"Ne osuđuje, ne okrivljuje, zapisuje slike kao neutralni svjedok. Svoje sudove o ljudima i događajima često iskazuje duhovitošću i s ironijom, što je uvijek odluka dobrog pisanja", istaknuo je Tadić.

Suizdavač Dragan Stojković iz Zemuna pojasnio je da je u naziv svojeg udruženja stavio Jugoslaviju jer smatra da je ona povezivala jedan kulturni i civilizacijski prostor, i kako je svjestan da je "to delikatno".

"Protivnik sam svakog političkog konteksta Jugoslavije kao države, to je dva puta imalo šanse, ali je propalo, no ne može se poreći povezanost na razini ljudskih sudbina i prijateljskih mostova o kojima govori i Jelenina knjiga. Ne treba tlačiti pojmom jugoslavenstva u bilo kojem drugom smislu", pojasnio je Stojković.

Miljenko Jergović, pisac pogovora zapisima, rekao je da se radi o knjizi "visoke ljudske ispravnosti, časti, dostojanstva i poštovanja prema bližnjima".

"Ovo je jedna zapravo jako tužna knjiga. Knjiga o posvemašnjem gubitku iluzija, ali i privatnom gubitku voljenog čovjeka", rekao je.

Godine 2011. scenskim recitalom "Ljubičasti Stradun" dubrovački Studentski teatar Lero obilježio je 70. godišnjicu rođenja i 20. godišnjicu Milišićeve smrti.

Istim povodom je u Lazaretima održana izložba njegova novinarskog i publicističkog rada, a 5. listopada 2021., na 30. obljetnicu umjetnikove smrti, Grad Dubrovnik postavio je spomen-ploču u Župskoj ulici na broju 5 gdje je živio i poginuo.