Mnogo je čitala kako bi pobjegla od pritiska nametnute joj uloge: žene koja će se udati, biti podložna mužu i rađati djecu

U Navjek-Gradu svatko radi za što je nadaren, u čemu uživa, pa plodove svoga rada razmjenjuje s drugima: nema novca. Nema ni vlasti ni hijerarhije – svi rukotvorci su ravnopravni. I žene su ravnopravne. Tolerantni su u pogledu osobnih odnosa, žive u partnerstvu tko hoće, ali i samotno ili skriveno, obazrivi su, paze na svačiju privatnost. Stanovnici sami upravljaju Gradom, država ne zna da postoji. Mjesto je to "gdje su rukotvorci neživo činili živim… gdje život postaje očit". U Grad se može najbrže stići vlakom, ali samo kad se dobije besplatna karta od Pronalazača, a njegov je dar da precizno prepozna osobu koja je odlučila pobjeći od zadanog joj života. Postoje i drugi putevi, recimo da njih nađu oni najdarovitiji i najpredaniji. Uglavnom ih dočeka Gostioničarka – svatko dobije nadim...