O Hrvatskoj, zemlji tragičnih pjesnika, pisao je Nikola Martić, u pjesmi koja bi se, međutim, kao i njezin pjesnik, mnogo češće znala naći u antologijama i pregledima bosanskohercegovačke poezije. Današnja Hrvatska prostor je zanimljivog paradoksa: zemlja s ozbiljnim manjkom demokracije u društvu, i s viškom demokracije u književnosti, poeziji te u, općenito, estetskim prosudbama, koji je doveo do toga da je sve jednako dobro, pa da samim tim ne valja ništa.
Najgore je u poeziji, toj posljednjoj samoupravnoj interesnoj zajednici, kojom se upravlja po dogovoru i nad kojom vlada jedno jedino paraestetsko pravilo: mnogo je lakše nedarovitoj čeljadi glumiti talent, nego što je stvarnom talentu odglumiti nedarovitost. Lakše će se u pjesničkoj stvari budala vinuti u Orfeja, nego ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....