Moramo li svi biti turisti i jesu li putovanja ‘raj za budale‘ koji iz nas izvlači ono najgore

Jesmo li mi koji ne putujemo na egzotične lokacije da bismo doživjeli nešto novo i tako se unaprijedili lošiji od svih onih koji nas zamaraju svojim planovima za putovanje u Japan jer je, eto, baš sad prilika, pošto je na Dalekom istoku inflacija i sve je jeftino? Zanemarujem li svoju djecu jer ih barem jednom godišnje ne vodim na produljeni vikend u London, Pariz ili Barcelonu i tako od njih, još u ranoj dobi, stvaram "svjetske ljude"? Uskraćujem li ih tako za bitan dio njihova odrastanja i obrazovanja? Moramo li sve praznike, svako slobodno vrijeme dobro isplanirati i organizirati da odemo nekamo jer ostanak kod kuće je poraz?

Putovanja su oduvijek bila dio ljudske emancipacije, odlazak u daleku i nepoznatu zemlju često se percipira kao pokazatelj našeg odrastanja, ali i odre...