Znanstvenici na Institutu za nuklearnu fiziku u Poljskoj otkrili su kompleksne fraktalne obrasce rečenica u klasičnoj književnosti, posebice u romanu ‘Finneganovo bdijenje’ (‘Finnegans Wake’) Jamesa Joycea koji odgovara ‘idealnoj’ matematičkoj strukturi u prirodi. Joyceov ‘Finnegan’ dobivao je razne epitete - od toga da se radi o remek djelu do toga da je to nečitljiva besmislica.
Akademici su kroz statističku analizu provukli više od sto djela klasične književnosti, od Charlesa Dickensa do Shakespearea, Alexandrea Dumasa, Thomasa Manna, Umberta Eca i Samuela Becketta, te mnogih drugih, prenosi Guardian.
Promatrajući dužinu rečenica i njihove varijacije otkrili su da u ‘velikoj većini’ tekstova duljinom rečenice ‘upravlja’ dinamika kaskada što znači da je njihov...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....