Nadas opisuje strahote: muškarci mlate žene i djecu, nedonoščad završi na gnojištu, incest se prešućuje, nasilje odobrava

Što je više individualne slobode, to više cvjeta zlo – kazao je Hegel, kao i da stvorenje koje je ovladalo jezikom zahtijeva bogolike moći stvaranja. U prvom smislu Nádasev novi roman bio bi misaoni promašaj kad naša narav ne bi bila zakučastija, a u drugom to je briljantno djelo o zlu, o "zlu kao obliku kozmičke mrzovolje", rekao bi Eagleton. No imamo i Miltonovo geslo: "Zlo, budi moje dobro."

Strahote se događaju u neimenovanom selu smještenom na otoku na okuci Dunava, a malena zajednica ograničava slobodu pojedinca, nadzor je nemilosrdan kao i kazne za prekršitelje, od ogovaranja preko zazora do izgona. Osobito je svirepa kazna biti "nevidljiv", ignoriranje kojim se dokida pravo na osobnost, ostaje samo počinjeni "grijeh" ili onaj predaka. A empatija? Tja, precijenjena je. ...