ČUDNI KRITERIJI

Nagradna igra za pisce: Natječaj Ministarstva kulture i medija za najbolja djela podijelio javnost

Zoran Ferić i Zlatko Krilić
 Boris Kovačev/Darko Tomaš/Cropix
Pokrenuta je i peticija da se natječaj poništi, na platformi Peticijeonline, pod nazivom "Pravo na kvalitetu"

Kilogram luka na Dolcu - pet kuna. Književna kritika u Jutarnjem listu u novom natječaju Ministarstva kulture i medija - deset bodova.

Ovih je dana, naime, raspisan javni poziv za dodjelu stimulacija autorima i prevoditeljima za najbolje knjige i prijevode u 2019. i 2020. godini. Uz komisijsko vrednovanje knjiga, koje je u prethodnim izdanjima ovog natječaja bilo jedini kriterij po kojem su se dodjeljivale stimulacije, u novom su pozivu uveli i brojčano bodovanje književnih djela.

Kako se kvantitativno ocjenjuju najbolje knjige i prijevodi? Prema Ministarstvu, kriteriji izvrsnosti nekoga djela su brojevi nagrada, sudjelovanja na književnim manifestacijama i festivalima te odjek kod kritike. Četrdeset bodova ide dobitnicima nagrada Janko Polić Kamov, Fric, Ksaver Šandor Gjalski, Edo Budiša, Vladmir Nazor, Kvirin, Judita... dok upola manje vrijede nagrade Post Scriptum, Fran Galović, Sfera, Tea Rimay Benčić... 15 bodova može se dobiti za predstavljanje na određenim književnim manifestacijama i festivalima, dok niži rang takvih događanja nosi deset bodova. Toliko nose i književne kritike u određenim medijima, dok u drugim (nekada i stručnim časopisima) kritika vrijedi sedam, odnosno četiri boda.

Bojkot javnog poziva

Brojni su književnici, blago rečeno, izrazili negodovanje novim sistemom ocjenjivanja te se javno izjasnili da idu u bojkot ovog javnog poziva. Problematičnim smatraju činjenicu da se vrijednost nečeg delikatnog kao što je knjiga uopće ide ocjenjivati brojkom, ljuti ih što je izvrsnost izjednačena s pojavljivanjem u javnosti, zamjeraju i nelogične rangove bodova, ali i činjenicu da se po novom, što prije nije bio slučaj, na ovaj natječaj moraju prijavljivati sami, dok su ih nekada za nagrade ove vrste prijavljivali njihovi izdavači.

Pokrenuta je i peticija da se natječaj poništi, na platformi Peticijeonline, pod nazivom "Pravo na kvalitetu".

- Pogrešno je provoditi natječaj na način da se umjetnost kvantificira. Pozivamo Ministarstvo da poništi ovaj javni poziv i da se oformi komisija stručnjaka koja bi osmislila nove kriterije. Ova je stimulacija prijeko potrebna piscima, od kojih je većina u financijski nezavidnom položaju. Ne bismo htjeli da se ukine, no ovakav način procjene jednostavno daje iskrivljenu sliku umjetničkih vrijednosti - kaže jedna od pokretačica peticije, spisateljica i urednica Ivana Rogar.

Nove kriterije je Ministarstvo postavljalo u suradnji sa strukovnim udrugama: Društvom hrvatskih književnika, Hrvatskim društvom pisaca, Društvom hrvatskih književnih prevodilaca te Hrvatskim društvom književnika za djecu i mlade.

- Ovo ne da nije nelegitiman način vrednovanja knjiga i prijevoda, nego je to jedini do kraja fer model - kaže Zlatko Krilić, predsjednik Društva hrvatskih književnika, koji je bio dio radne skupine koja je postavljala nove kriterije. - Jedino na ovaj način možemo transparentno, jasno i mjerljivo definirati kriterije izvrsnosti. Bilo koje povjerenstvo je, čak i u najboljim namjerama, uvijek subjektivno. Na ovaj način se u obzir uzimaju brojni žiriji nagrada. Mislim da ne može poštenije i jasnije - govori Krilić, dodajući da "na ovaj način svatko može vidjeti koji mu je rejting i koliko je njegovo djelo ostvarilo zamjetan doprinos".

image
Zlatko Krilić
Darko Tomas/Cropix

Književnica Slađana Bukovac na svojem je Facebooku, potaknuta novim natječajem, napisala poduži tekst u kojem objašnjava kako rijetko odlazi na književne festivale i manifestacije, osim kad do njih, kako slikovito kaže, može doći biciklom. Razlog - takva događanja za sudjelovanje obično ne nude honorare ni putne troškove, pa se ona, među ostalim, pita jesu li besplatna nastupanja prema ministarstvu preduvjet za izvrsnost. Brojni književnici ne pohađaju slične događaje i iz raznih drugih razloga; zbog bolesti, činjenice da su geografski dislocirani, to im ne dopuštaju obiteljske obaveze... Ili iz čistog principa.

Tko će biti u Komsiji?

Neki su u tome kontekstu spomenuli i najboljeg hrvatskog pjesnika Danijela Dragojevića, koji u potpunosti odbija sve strukture u kojima se književnost pretvara u industriju. Pitamo Zlatka Krilića što je s takvim slučajevima. - Smiješno je pokrivati se s jednim izuzetkom koji potvrđuje pravilo. Dragojević je čovjek koji je odbio nagradu Vladimir Nazor, odbija i biti u Akademiji. Besmisleno je da se netko pokriva njegovim imenom kad on nigdje ne želi biti prisutan. On sigurno neće zamjeriti što neće proći u bodovima - kaže Krilić. Pitamo ga i tko će biti u komisiji čija će procjena, uz bodovanje, biti drugi kriterij po kojem će se birati najbolje knjige i prijevodi. Kaže da ne zna i da su tek uspostavili kriterije za dodjelu stimulacija.

Nešto više o komisiji govori nam Zoran Ferić, predsjednik Hrvatskog društva pisaca, koji pokušava umiriti kolege književnike ističući upravo činjenicu da će i riječ žirija biti relevantna u konačnom izboru najboljih djela. - Brojke se sigurno neće pretpostaviti ljudima - kaže, dodajući da će u komisiji biti predstavnici strukovnih udruga koje su i sastavljale kriterije. - Na umu treba imati da se vrednuju i javni odjek i književna vrijednost djela. Baš zato smo natječaj postavili tako; da ne dođe do nesporazuma koji su se ranije događali. Bilo je slučajeva u kojima su knjige jako dobro prolazile, imale velik broj kritika i nagrada, a nisu bile primijećene na natječajima, nekako su zaboravljene. Numerički je dio osmišljen kako knjige koje su zaintrigirale javnost ne bi prošle nezapaženo - priča Ferić, pa naglašava da će u žiriju biti ljudi koji će se predstaviti svojim imenom, prezimenom i dignitetom, svi upućeni u tekuću književnu produkciju. - Važna je stvar koja možda nije dovoljno naglašena u pozivu da će žiri, ako vidi da je neka knjiga prošla nezamijećeno, a jako je dobra, i dalje moći predložiti njezinog autora za dobitnika stimulacije - govori, objašnjavajući da je numerički dio tu čisto radi lakšeg snalaženja te da, primjerice, mladi a izvrsni pisci, ili pak pjesnici koji su rjeđe nagrađivani od onih koji pišu prozu, neće biti zakinuti.

Detaljnije objašnjava i cijeli kontekst objavljivanja ovog natječaja, koji je, tvrdi, na književnoj sceni redovito izazivao prijepore i u prijašnjim izdanjima, pa ga jedno vrijeme nije ni bilo. Nekada je o svemu odlučivao tročlani žiri, pa su se književnici žalili da kriteriji - ne postoje. - Još od 2011. postoji stalno nezadovoljstvo oko ovog programa, pa su ga iz Ministarstva bili spremni ukinuti. Iako je ovo ostrašćena javna rasprava, piscima potpora ovog tipa ipak znači. Slali smo Ministarstvu apel da ne ugase ovu potporu te zbog toga smo i krenuli u izradu kriterija. Program je tako dignut iz mrtvih; preduvjet za raspisivanje javnog poziva su bili upravo konkretni kriteriji - kaže Ferić.

image
Zoran Ferić
Boris Kovacev/Cropix

"Egzaktni kriteriji"

Nakon reakcija kolega čini mu se, kaže, da su u kriterijima previše išli u detalje. - No htjeli smo pokazati da mogu postojati egzaktni kriteriji - govori.

Ni u peti im, kaže, "nije bilo uvrijediti književnu struku grotesknim brojevima". - Nama nije bilo ni u interesu stavljati književnike u nezgodnu poziciju da se sami prijavljuju i ispunjavaju obrasce. Ovo je delikatna stvar. Na nekoliko održanih sastanaka nismo zastupali ideju da se autori sami prijavljuju, vjerujem da je to bila odluka Ministarstva. No, vjerujem i da će se nelogičnosti ispraviti već ove godine u praksi te iduće u propozicijama. Nezadovoljstvo kolega koji su bili argumentirani poslužit će da čitav program s vremenom napreduje - kaže Zoran Ferić.

O mišljenju o novom natječaju za najbolje knjige upitali smo i književnika Zorana Žmirića. - Ne mogu sada, evo baš zbrajam bodove i ispunjavam tablice za Ministarstvo kulture - ironičan je on. Iz njegove je perspektive osnovni problem natječaja što "Ministarstvo pretpostavlja da pisac sebe mora smatrati boljim od drugih i kao takav aplicirati na natječaj kao da se prijavljuje za posao". - Da budem slikovit, prije nekoliko mjeseci sam se vratio iz Irske, gdje sam radio u Microsoftovom kampu. Kada sam došao tamo, nisam morao dokazivati da sam bolji od drugih, nego sam samo prezentirao svoje znanje. Ministarstvo kulture tretira umjetnički rad gore nego što najbeskompromisnija kompanija na svijetu tretira rad - kaže Žmirić, dodajući da Ministarstvo nije u stanju održati ni konzistentnost ovog priznanja.

- Kompas im nije pokvaren, nego ga uopće nemaju - govori. Pristup im je, smatra, u potpunosti pogrešan. - Možete li zamisliti da Olga Tokarczuk i Knausgård zbrajaju svoje bodove i ministarstvu šalju tablice? Daleko od toga da se kompariram s njima, samo povlačim paralelu sa stanjem u drugim europskim državama. To je kao da netko od glazbenika traži da popisuju koliko su koncerata odradili u halama, ili da se glumcima broje premijere. Postavili su pisce kao da smo otirači za njihove šporke cipele - kaže Žmirić, koji smatra da bi najbolja alternativa za vrednovanje radova bilo osnivanje povjerenstva nezavisnih kritičara. On se za nagradu neće prijaviti. - No neki će kolege pristati na ovu igru i to im ne zamjeram jer od nečeg trebaju živjeti - zaključuje.

Korekcija kroz sud žirija

Književni urednik Kruno Lokotar, koji je i voditelj nagrade Post Scriptum te KaLibar festivala i Prvog prozaka na vrh jezika, pak, kaže: - Ako netko misli da se knjige ne može vrednovati, čemu onda kritika uopće, nagrade… Pa iza njih valjda također stoje relevantni ljudi. Evaluacija i hijerarhizacija su složeni, ali i spontani procesi.

I on, poput Ferića, stavlja naglasak na činjenicu da je u natječaju ostavljen prostor za korekciju kroz sud žirija. Zbog toga misli da je metoda načelno dobra. - Sjetimo se da je prije toga samo komisija odlučivala o djelima, da je to bilo potpuno netransparentno, nikakvog obrazloženja nije bilo, i da je javnost bila tim sistemom nezadovoljna. Sada je, ako ništa, barem transparentnost polovična - smatra. Sistem bodovanja ipak, kaže, treba razraditi. - Vjerujem da je ovo prvi korak. Pravilnici su tu da se testiraju, dorađuju, mijenjaju i usklađuju s vremenom. I ovaj bi se u roku od nekoliko tjedana moglo doraditi. Kada ima volje, ima i načina - govori Lokotar.

On bi, primjerice, godišnje nagrade stratificirao na one za knjige i rukopise i one za mlade autore te prvijence. - Jer konkurencija nije ista u različitim kategorijama. Naravno, ni po tradiciji ni po ugledu - kaže. Kombiniranu metodu, govori, "možemo gledati svisoka, ali je ona i europsko načelo". Kada pričamo o infrastrukturi natječaja, ističe da je njegovo mišljenje da ga je trebalo raspisati samo za djela nastala u 2019. godini. - Tako bi se lako nadomjestila rupa u kontinuitetu kada natječaja nije bilo. Osim toga, ako knjiga iziđe u prosincu, ima beskrajno manje šanse da prikupi recepciju od one koja je objavljena u siječnju iste godine, neke nagrade se čak ni ne dodjele u roku predviđenom za apliciranje. Recepcija je dug proces. Osim toga, natječaj za tekuću godinu treba raspisati ne iduće nego za dvije godine, u prvom kvartalu, pa tako omogućiti članovima žirija da čitaju do kraja trećeg kvartala kada donose sud. Recimo da se na natječaj prijavi 60 knjiga. Ako član komisije, koji za taj posao treba biti i pošteno plaćen, čita pored svojih poslova dvije knjige tjedno, to je 30 tjedana ili 7,5 mjeseci. Za to vrijeme služba Ministarstva će prikupiti relevantne podatke o prijemu knjige i bodovati ih - razmišlja Lokotar. Osvrće se i na nezavidnu poziciju žiriranja u ovakvim natječajima. - Članu komisije ne gine pritisak javnosti, obilan cyber-bullying i slično, jer nezadovoljnih i neodmjerenih će uvijek biti, vjerojatno i realno oštećenih. Zadovoljni će, po običaju - šutjeti. Ipak, ovako će barem dijelom članovi komisije biti rasterećeni - smatra Lokotar.

"Neupućenost i površnost"

Dražen Katunarić urednik je Europskog glasnika. Ministarstvo je u svojoj klasifikaciji ocijenilo da književna kritika u toj publikaciji vrijedi sedam bodova. Kuriozitet je da Europski glasnik uopće ne objavljuje takvu vrstu tekstova. - Oni koji su pisali taj natječaj ocjenjuju književne kritike objavljene u Europskom glasniku sa sedam bodova, što pokazuje njihovu potpunu neupućenost i površnost jer bi, da su ikada čitali Europski glasnik, vidjeli da časopis uopće ne objavljuje književne kritike. Taj časopis, kojemu je Ministarstvo kulture nota bene oduzelo gotovo dvije trećine sredstava i izjednačilo ga sa publikacijom Sveta Cecilija, odjednom im je postao relevantan glede književne kritike koja u njemu uopće ne postoji. To vam sve govori o snažnom osjećaju apsurda i kompetentnosti osoba koje su sastavljale ovaj podjednako komičan koliko i promašen natječaj - kaže Katunarić.

Ministarstvo kulture bi, govori, učinilo najviše dobra za hrvatske pisce ako im ne čini puno zla. - Ako ih ne pretvara, kao što čini ovim natječajem, u stvorove s tri početna slova p: prosjaka, prosca ili peseka koji moraju puno prepreka preskočiti da bi na kraju dobili kocku šećera. Možda se naslađivalo slikom pisca koji je napisao cijelu biblioteku knjiga, zadužio hrvatsku književnost, ali koji se mora poniziti, skupiti dovoljno bodova i književnih kritika o svojoj najnovijoj knjizi, strepiti hoće li imati koji izrezak koji dokazuje da je bio na ovom ili književnom festivalu i osobno ih odnijeti u Ministarstvo radi obećane nagrade. Možda će i donijeti potvrdu da je bio pozvan na festival, ali da zbog bolesti nije mogao prisustvovati - priča Katunarić, pa nastavlja: - Samo onaj tko ovaj natječaj ne doživljava kao poniženje i gubitak dostojanstva, poremećaj i perverziju, iscijedit će od državnog kulturnog aparata 15 tisuća kuna koji poput aparata za kavu reagira samo ako se malo jače lupne šakom u nj. Na stranu što je birokratski um fasciniran kvantifikacijom svega, pa i književnosti, ali ovim natječajem je MK pokazalo da uopće ne razumije bit i smisao bavljenja literaturom. To je više implementacija gogoljevskog duha u sfere literature s elementima groteske - zaključio je on.

Prvi roman Darka Šeparovića "Krvotok" objavljen je nakon što je za njega dobio književnu nagradu Drago Gervais. Ovo priznanje, koje se bijenalno dodjeljuje rukopisima koji se prijavljuju pod šifrom, uopće nije uvršteno u kriterije novog natječaja Ministarstva. - Vrlo je čudno da ta nagrada nije uvrštena u ovu bodovnu listu iako ima sjajne produkcijske uvjete i relevantan žiri. Ali u priči oko ovog javnog poziva Ministarstva manje je bitno koji je sustav bodovanja i tko od medija i nagrada participira u njemu jer glavno je pitanje tko je ovo smislio i tko će se najviše okoristiti - kaže Šeparović. Misli li da se vrijednost neke knjige uopće može prikazati kroz brojke? - Ovo je pilatovski manevar Ministarstva kojim zapravo žele kroz statističke podatke odrediti vrijednost nečijeg umjetničkog djela da bi tako izbjegli vlastitu odgovornost i sve prepustili brojevima - kaže. Promišlja i o potencijalnim posljedicama ovakvog natječajnog modela. - Na humusu ovako raspisanog natječaja mogla bi proklijati i jedna dobro uzgojena korupcija u kojoj će biti važnije da se o nekoj knjizi negdje nešto napisalo ili da je ta knjiga ušla u uži izbor neke nagrade nego kakva je i kolika umjetnička vrijednost te knjige. Tu će ponovno profitirati samo dobro umreženi pojedinci - nastavlja, pa dodaje da neće prijaviti svoj novi roman na ovaj javni poziv.

"Neću se prijaviti"

Neće to učiniti ni njegov kolega Andrija Škare. - Ne pada mi na pamet prijaviti se. Dobro bi mi došao financijski poticaj, ne znam kome ne bi, ali srećom nisam u situaciji da o tom novcu ovisim. Ne kanim osuđivati nikoga tko će se prijaviti, ljudi su u različitim financijskim i životnim situacijama, ali ja ne želim svojom prijavom davati legitimitet ovom suludom natječaju - kaže ovaj književnik.

Po njemu je novi sustav vrednovanja književnih djela "strašan i potpuno neprihvatljiv". - Zazorna mi je ideja da se književnost prosuđuje kao nešto što je moguće do te mjere normirati, kao utrku na sto metara ili kao odnos posađenog i obranog na polju veličine sto puta sto metara, gdje su varijable jasne pa su onda i rezultati lako mjerljivi. Ovo vidim kao tužan i jalov pokušaj da se književnost svede na Excel tablicu, kao još jednu u nizu pobjeda lijenosti, nezainteresiranosti, birokracije i linije manjeg otpora kad su u pitanju pisci i prevoditelji i oni koji bi o njima trebali voditi računa, poticati pa na koncu i vrednovati njihov rad - kaže, pa nastavlja: - Vjerojatno su namjere Ministarstva bile dobre, ali izvedba je katastrofalna i bilo bi najbolje da se ovaj natječaj ukine i raspiše novi, s novim propozicijama koje ne diskriminiraju. Ovaj natječaj nije samo loš, on je i dubinski nepošten pa i uvredljiv - smatra Škare.

Sudjelovanje na književnim festivalima i manifestacijama, govori, jedan je od "apsurdnih, čak i opasnih kriterija". - Što je sa svima onima koji ne mogu ili jednostavno ne žele putovati na festivale, ali unatoč tome dobro pišu, sjajno pišu? Među ljudima koji bi se mogli i trebali prijaviti na ovaj natječaj ima, vjerovali ili ne, i majki s malom djecom, stalno zaposlenih, starijih i bolesnih… Niz autora kojima okolnosti, unatoč dobroj volji, ne dopuštaju da se pojave na nekom festivalu. Treba li ih zato otpisati? - pita se.

Koja, po njemu, treba biti alternativa ovog natječajnog modela? - Neovisni žiri koji će iza svoje odluke stati imenom i prezimenom i koji će je moći obrazložiti i argumentirati. Imamo solidan broj književnih kritičara koji bi taj posao mogli dobro, točno i pošteno odraditi. Po svojoj savjesti. Problem je u preuzimanju odgovornosti. Ovo je neki pokušaj da se odluke sakriju iza brojeva, da se opravdaju matematikom, a to je nemoralno, tužno i, kao što sam već rekao, opasno - zaključuje Škare.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. prosinac 2021 12:11