U nastavku donosimo:
- razgovor s književnicom Mihaelom Gašpar o romanu "Treća noć" i granicama slobode
- razloge zbog kojih autorica piše te iskustva i stavove iz njezina stvaralačkog procesa
- uvid u nasljeđe, obrasce i unutarnje pukotine koje oblikuju životne izbore
- pojavu za koju autorica smatra da ima moć transformacije osobne priče
Koje su granice čovjekove slobode i u kojoj ih mjeri iscrtava njegova sudbina, zagonetka je nad kojom su kontemplirali stoici, kao i moderni filozofi, a pokušaju da zaviri iza vela toga misterija nije odoljela ni književnica Mihaela Gašpar ("Bez iznenadnih radosti molim", "O čajnicima i ženama", "Premještanje snova"...), čijeg protagonista na životnom putovanju, od treće noći od njegova prvoga udaha, prate tri suđenice. Dok jedna prede, druga mjeri, a treća reže, bez krivnje i milosti, nit njegove tegobne sudbine.
Spoznaje kroz pisanje
"U šupljoj sjemenki odavno je zapisan oblik stabla i nijedan čovjek ne smije to prerano uvidjeti. Tko bi želio nastaviti? Mi ne presuđujemo. Mi samo vidimo. To je sve", obznanjuje Ona koja mjeri.
Kako je razvila koncept suđenica te kakvo je...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....