Bilo je prigodno da autobiografsko-esejističku knjigu Albanke Ypi, sa sjajnom znanstvenom i akademskom karijerom na prestižnim sveučilištima svijeta, čitam tijekom 1. maja, koji sam si, dakako, spojila u produljeni vikend - zato što mi je netko u prošlosti izborio osmosatni radni dan, godišnji odmor i druga radna prava. Taj je praznik trebao ostati nadideološki (kao i 8. ožujka i svi dani obilježivanja pobjede nad fašizmom) jer je takav bio mišljen. Porijeklo, uzroci, posljedice zaboravljeni su, pometeni na povijesna odlagališta, sindikati su pacificirani i/ili kupljeni i sve se svodi na simbole, banalizirane ili oskvrnavljene. Ypi će jasno reći zašto niste u pravu kad niječete dobrobiti socijalističkog naslijeđa i zašto klasna borba nije gotova.
Mnogo smo se sjećanj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....