Mladima je danas teško pojmiti slavu pjesništva u doba socijalizma, ili važnost pjesnika. “Svi” su pisali poeziju, nizale su se smotre i razni dani, kao onaj mladosti, u svibnju, na kojima su se recitirale.
U međuvremenu je pjesništvo umrlo. O njemu treba šutjeti, osim pokojeg stiha u osmrtnicama. Više nema amatera, ni amaterskog stvaralašta, naročito radnika i vojnika, koji su nastupali s nama, đacima po tim proslavama.
Nakon lektirnog trojstva Cesarić - Krklec - Tadijanović, pjesnici su prešućeni. Ni Drago Ivanišević nije pušten u njihov red. Nešto mlađi krugovaši, Slamnig i Šoljan, takvu slavu nisu doživjeli, već ih je zahvatilo vrijeme odumiranja poezije.
Davne 1969. pojavio se Josip Sever, kao diverzant među spomenutim: njegov “Diktator”, pa “jezično iskustv...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....