Tijekom dobrog dijela 80-ih i 90-ih, filmologe i filmske kritičare nije zanimao domaći film. Kao i cijelo društvo, i struka je bila zadojena uvjerenjem da “sve to ionako ništa ne valja”, a to uvjerenje bilo je s jedne strane potpireno lošim filmovima devedesetih, a s druge općim potiskivanjem jugoslavenskog naslijeđa.
U to doba, jugofilmove se, uostalom, teško moglo i vidjeti, a cijeli naraštaj kritičara izrastao je u dojmu da je hrvatski film do 1990. bio otok gumenim zidom odijeljen od jugoslavenskog konteksta.
Stvari su se - i to korjenito - počele mijenjati početkom prošle dekade. U to doba formirao se neveliki krug filmskih povjesničara koji su imali naglašenu sklonost za povijest hrvatskog/jugoslavenskog filma. Ujedno, bilo je to razdoblje kad se filmska kritika počela...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....