Netipični noir iz života na Mediteranu kakvog niste vidjeli na razglednicama

U književnosti kojom dominira tzv. stvarnosna proza, a obiteljski roman se tretira kao izvanredni književni događaj, priče kakve piše Korčulanin i pjesnik Darko Šeparović (1987., Vela Luka) pokazuju se kao dragocjen endem.

Svojim novim romanom "Pristanište" (Fraktura, 2020., ur. Andrija Škare), pisac se uspješno naslanja na poetiku, stil i imaginarij koji je postavio svojim prvim, slabije ispraćenim romanom "Krvotok" (GKR, 2018., rukopis je prethodno bio nagrađen književnom nagradom Drago Gervais koju dodjeljuje grad Rijeka).

Za razliku od svog prvijenca, međutim, koji je bio dobar roman, no pomalo preambiciozne strukture, pa nije korespondirao s najširim čitateljstvom, i dijelom je ostavljao dojam artističkog miš-maša, Šeparović je u "Pristaništu" mnogo fokusiraniji, što ne...