‘Pokušavam biti otac s mnogo razumijevanja, no to je gluma. Više me ne preplavljuje bezuvjetna ljubav...‘

O očevima koji tuguju, kroz život posrću zbog emocionalnih rana koje su zadobili u djetinjstvu, ponekad baš od svojih očeva, ali i o očevima koji tuguju zbog odnosa s vlastitom djecom, piše belgijska autorica, Flamanka Carmien Michels u zbirci pripovjedaka "Očevi koji tuguju" (Naklada Ljevak, prijevod Svetlana Grubić Samaržija).

Kako voljeti dijete koje je opasno zastranilo, koje čini teške stvari, kako se nositi s roditeljskim razočaranjem, razmišlja jedan od očeva iz priča.

"Iako pokušavam biti otac s mnogo razumijevanja, to je gluma, to nije iskreno. Više me ne preplavljuje onaj tipični ponos ili bezuvjetna ljubav koju sam prije imao u izobilju... Je li sin lošiji sin zato što ne vodi onakav život kakav si ti zamislio, zato što zanemaruje vrijednosti prema kojima bi ga ...