Suvremeni svijet obilježen je gradnjom mnogih zidova, kako vidljivih, tako i nevidljivih, a da bismo živjeli u svijetu bez zidova - moramo ozbiljno nastojati srušiti te zidove, suglasni su sudionici okruglog stola održana u četvrtak navečer u Hrvatskome glazbenom zavodu u sklopu 7. Festivala svjetske književnosti.
Okrugli stol pod nazivom "Svijet bez zidova. 30 godina od pada Berlinskoga zida u svjetlu zida u Meksiku danas", okupio je nekoliko uglednih pjesnika i književnika - sudionika 7. Festivala svjetske književnosti (FSK) nakladnika Frakture koji se od 8. do 14. rujna održava u Zagrebu i Splitu, a u fokusu mu je španjolska književnosti.
Sudjelovali su sjeverenomakedonski pjesnik Nikola Madžirov, francuska pjesnikinja Aurélia Lassaque, američko-kolumbijski književnik George Mario Angel Quintero, španjolski pjesnik i romanopisac Carles Torner i Thomas Wolfhardt, ravnatelj kuće poezije Haus für Poesie iz Berlina. Okrugli stol održan je na engleskome jeziku, a moderirao ga je novinar i urednik Dario Špelić.
Održan je u sklopu PEN-ova programa Angažirane književnosti i kao dio međunarodnoga programa "Svijet bez zidova" u kojemu Hrvatski PEN sudjeluje s World Poetry Movementom - nevladinom neprofitnom organizacijom sa sjedištem u Medellinu u Kolumbiji koju čine organizacije i pojedinci. Dosad je u pokret uključeno 114 pjesničkih festivala širom svijeta, 96 projekata poezije i 1178 pjesnika iz 131 zemlje na svim kontinentima.
Što učiniti da očajna situacija ne postane ozbiljna?
Iako svijet ove godine obilježava trideset godina od pada Berlinskoga zida, u Meksiku niče novi zid, ali niču i drugi zidovi - vidljivi i nevidljivi, betonski, žičani ili imaginarni širom svijeta i u Europi, činjenice su koje, kako je istaknuto, svijet dovode tako daleko od slobode pojedinca i demokracije sanjane po padu Berlinskoga zida.
Što nam je činiti da situacija ne postane ozbiljna, zapitao je sudionike moderator Špelić, pritom podsjetivši na riječi poznatog austrijskoga prozaista Karla Krausa koji je početkom 1914. na pitanje kakva je situacija u Beču odgovorio - očajna, ali nije ozbiljna, koja je, primjetio je Špelić, vrlo brzo postala ozbiljna i počeo je Prvi svjetski rat.
Thomas Wolfhardt istaknuo je kako je za to ključna demokracija, ali i ustvrdio kako je ugrožena i u svojoj kolijevci - Velikoj Britaniji gdje je upravo blokiran rad parlamenta. I Carles Torner uvjeren je u presudnu ulogu demokracije za život u svijetu s manje zidova i za svijet u kojemu neće tako lako nastajati novi zidovi.
George Mario Angel Quintero ustvrdio je kako su demokracija i demokratski procesi koji dovode do sporazuma kojih bi se trebali pridržavati potpisnici presudni za postizanje mira i u Kolumbiji. To se, objasnio je, prvenstveno odnosi na političke predstavnike koji to ne poštuju dok je narod, usprkos brojnim nedaćama i tragedijama, spreman za život bez zidova.
Zid u zemlji u kojoj su gotovo svi imigranti
George Mario Angel Quintero koji od 1995. živi u Medellinu u Kolumbiji osvrnuo se na gradnju zida na granici s Meksikom istaknuvši da ga gradi zemlja u kojoj su gotovi svi imigranti ili njihovi potomci, a žele spriječiti druge da ne uđu u Sjedinjene Američke Države i tako ostvare isto ono pravo koje su oni prethodno konzumirali.
Quintero smatra kako takvi postupci imaju duboke korijene u povijesti te zemlje obilježenoj robovlasništvom, rasizmom i eksploatacijom. Ocijenio je kako je takvo stanje posljedica opredjeljenja političara da je najvažniji poredak, a ne njihova zadaća da budu službenici društva.
Govoreći o donosu prema izbjeglicama i migrantima u Europi, Torner je podsjetio kako je bivši britanski premijer David Cameron govorio o "plimnom valu" migranata, a spomenuo je i dva pisma čelnika talijanske desne Lige i bivšega ministra unutarnjih poslova Mattea Salvinija. Takav rječnik za Tornera je potpuno neprihvatljiv za govor o ljudima, posebice onima koji nastoje spasiti vlastiti život bježeći iz teških okolnosti.
Na primjedbu moderatora kako je slovenski filozof Slavoj Žižek ocijenio da su "nevidljivi zidovi koji prate globalizaciju opasniji od vidljivih", Aurélia Lassaque odgovorila je kako te nevidljive zidove treba imenovati i identificirati.
Festival svjetske književnosti utemeljen je 2013. Osnivač Festivala je nakladnička kuća Fraktura. Festival se financira sredstvima iz javnih izvora financiranja, prihodima iz vlastite djelatnosti te prihodima od sponzora.
FSK – Gostovao prvi američki dobitnik Man Bookera Paul Beatty
Američki književnik Paul Beatty, dobitnik prestižne nagrade Man Booker, gostovao je u četvrtak u Zagrebu, gdje je kao gost 7. Festivala svjetske književnosti nakladnika Frakture govorio o svojoj književnosti i predstavio svoj nagrađeni roman "Prodana duša".
Knjigu koju mnogi smatraju jednim od najvažnijih američkih romana 21. stoljeća na hrvatskom je objavio nakladnik Fraktura, u prijevodu Patricije Horvat. Razgovor s autorom u velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda (HGZ) vodio je njegov urednik Roman Simić.
Istaknuo je kako je riječ o sjajnom romanu punom humora iz pera autora kojega bi se moglo opisati kao pisca "netrezvene" američke književnosti.
Beatty je kazao kako ga u pisanju prvenstveno motivira "pojam neograničenja", polimorfna kvaliteta književnosti.
"U knjigama obično postoji određeno raspoloženje koje prevladava i kojega se ljudi drže. No, mene motivira pojam neograničenja, i u smislu jezika i u smislu sadržaja, jer puno je polimorfnosti, puno stvari koje se događaju istovremeno", rekao je pisac.
"Htio sam spojiti sve različite glasove u svojoj glavi; neki su akademski, neki su nepovezani, i dugo mi je vremena trebalo da smislim kako bih mogao sve ono što se u njoj vrti uplesti u jednu nit", pojasnio je.
Paul Beatty (1962.) na književnoj je sceni debitirao zbirkama poezije "Big Bank Take Little Bank" (1991.) i "Joker, Joker, Deuce" (1994.). Prvi roman "The White Boy Shuffle" (1996.) donio mu je titulu tvorca 'hip-hop' romana. Autor je još romana "Slumberland" (2008.) i "Tuff" (2000.), te urednik antologije afroameričkog humora Hokum. Živi u New Yorku, gdje predaje kreativno pisanje na Sveučilištu Columbia.
Njegov roman "Prodana duša" (2015.) najavljen je kao razorna satira suvremene Amerike pisana kombinacijom kulturnog uvida, političkoga komentara i izvanrednog smisla za humor. Knjiga je Beattyju 2016. godine donijela nagradu Man Booker, kao prvom američkom dobitniku tog prestižnog književnog priznanja.
Beatty je istaknuo kako je humor nešto što mu dolazi prirodno, a kičma njegove proze svakako je poezija, "jer doista pazim na svaku svakcatu riječ".
"Ljudi često imaju osjećaj da je humor luksuz, no ja se s time ne slažem", kazao je pisac.
"Dok pišem, uopće se ne trudim biti duhovit – ja samo pišem. Zapravo se nikada nisam ni na što posebno usredotočio, nemam nikakvih svetih krava, niti vjerujem u to – ja vjerujem samo u slobodu izražavanja. Ja samo radim ono što radim, a na drugima je da me kategoriziraju. Ja sam samo pisac, moje je mišljenje da bi riječi ispisane na stranici trebale govoriti same za sebe, a ja samo nastojim stvoriti prostor", dodao je.
Njegov afro-američki glavni lik čije ime ne znamo a preziva se Ja, nalazi se na američkom Vrhovnom sudu. Nakon što zahvaljujući simpatijama sudskih čuvara zapali i popuši kolosalni džoint, mašta o sebi kao o posljednjem u nizu znamenitih rasno obojenih slučajeva - "Ja protiv Sjedinjenih Američkih Država". Zločin za koji je optužen je teška povreda Trinaestog amandmana američkog Ustava, i to – držanjem roba…
Beatty je kazao kako, kad je počeo pisati tu knjigu, a pisao ju je pet godina, nije točno znao kakva će to biti priča, a krenuo je između ostalog od ideje o prelasku ceste – i doslovnom i metaforičkom, što je u slučaju američkih predgrađa ponekad pravi poduhvat koji stubokom mijenja perspektivu.
Također, kako se u Sjedinjenim Državama sve češće javlja neka vrsta nostalgije prema prošlosti u kojoj je navodno sve bilo bolje nego što je danas, a jednako se romantično doživljava i doba segregacije, bilo mu je zanimljivo pozabaviti se upravo tom idejom, odnosno, konstruktom onoga što predstavlja segregaciju.
"Eksperimentirao sam s idejom segregacije, s povijesnim nasljeđem riječi 'segregacija' i 'ropstvo', s teretom tih riječi. Koristio sam to kao konstrukt, jer segregacija nije nešto što radi pojedinac ali Ja je u knjizi preuzeo taj žargon i jezik i tu metodologiju. To je sve simbolički, a taj simbolički pristup potiče određena naučena ponašanja", rekao je pisac.
No, ono o čemu on piše nije fiksno, napomenuo je, postoji puno mogućnosti i puno utjecaja. "Ja pišem o identitetu bez prtljage. Naravno da prtljaga postoji, ali se ja njome ne bavim. Meni se čini da je nešto takvo kakvo jest samo po sebi; a neke stvari naprosto ne želim opravdavati – ne moram opravdavati svoju ljudskost, imam pravo ne pisati o tome, imam pravo preskočiti mnoga objašnjenja", poručio je.
Ugledni austrijski pisac Robert Menasse o europskom snu i javi
Festival svjetske književnosti u četvrtak je ugostio i uglednog austrijskog književnika i prevoditelja Roberta Menassea, autora niza zapaženih romana, zbirki pripovijedaka, eseja i kulturnoteorijskih knjiga, dobitnika nekih od najvažnijih književnih i esejističkih nagrada.
Među ostalim, objavio je esej "Europski vjesnik: Bijes građana i mir Europe ili Zašto poklonjena demokracija mora ustupiti mjesto izborenoj demokraciji" (2012.; prevela Nataša Medved, Edicije Božičević, 2014.) u kojemu razmatra budućnost Europe i Europske Unije kritizirajući priklanjanje renacionalizaciji (osobito u Njemačkoj, ali i drugdje) i pokretima antieuropskih integracija.
Za to je djelo 2013. dobio nagradu za najbolju političku knjigu Zaklade Friedrich Ebert i nagradu Heinrich Mann. U izdanju Frakture upravo mu je objavljen roman "Glavni grad" (2017.), za koji je dobio najvažniju književnu nagradu na njemačkom govornom području DeutscherBuchpreis. Prijevod potpisuje Latica Bilopavlović Vuković.
Razgovor s autorom u maloj dvorani HGZ-a vodio je germanist Svjetlan Lacko Vidulić, koji je kazao kako je riječ o jednome od najznačajnijih austrijskih i europskih esejista i polemičara, deklariranom lijevom eurofilu čiji romani pokazuju kako je riječ o angažiranom piscu s filozofskom pozadinom.
Autora je kratko definirao kroz "tri B-a": "Prvi je njegov bečki zavičaj, drugi je osam godina životnog iskustva u Brazilu u prijelomna vremena, a treći stanovito iskustvo s gradom Bruxellesom", rekao je Lacko Vidulić. Menasseov roman "Glavni grad" opisao je kao "prvi veliki roman europske književnosti u užem smislu, koji kroz pet priča tematizira transnacionalno europsko društvo, odnosno ideju o takvom društvu".
Menasse je istaknuo kako mu je ideja bila napisati roman o Europskoj uniji ali istodobno i roman o gradu, kako bi pokazao "kako Europska unija funkcionira u svakodnevnom životu".
"Jednu stvar ne smijemo zaboraviti bez obzira gdje živimo u Europskoj uniji", napomenuo je: "Većina ljudi ima osjećaj da je EU nešto apstraktno, neka struktura koja se nalazi tamo negdje u Bruxellesu. Ja sam pokušao dokučiti kako nastaju projekti, kao se razvijaju i zbog čega ne uspijevaju. To su sve stvari koje su sljedive i to sam u romanu ispripovijedao kroz jedan primjer", pojasnio je. No, nije htio pisati samo o tom europskom mjehuriću, nego je htio da to bude i roman o gradu. Da bi u tome uspio, proveo je gotovo četiri godine živeći u Bruxellesu.
Paul Beatty i Robert Menasse gosti su 7. Festivala svjetske književnosti koji se održava u Zagrebu i Splitu od 8. do 14. rujna.