ZAGREB - Krajem 2005. Alan Ball lutao je po knjižari, tražeći inspiraciju za novu seriju. Naišao je na roman “Mrtvi do mraka”, prvi nastavak serijala o Sookie Stackhouse, spisateljice Charlaine Harris i uvodne rečenice: “Godinama sam čekala na vampira, a onda je on ušetao u bar. Sve otkako su prije dvije godine vampiri iskoračili iz lijesa, nadala sam se kako bi jedan od njih mogao navratiti u Bon Temps. U našem je mjestu bilo svih ostalih manjina - zašto ne bi bilo i ovih najnovijih, zakonom priznatih neumrlih?”.
Golema gledanost
Ball je kasnije pričao da je progutao sve nastavke onom brzinom kojom se jedu kokice, potražio autoricu, a 2008. godine emitiran je prvi nastavak serije “True Blood” (kod nas prevedene kao “Okus krvi”) o telepatskoj konobarici Sookie i njezinoj ljubavi vampiru Billu, smješten u zabiti na američkom jugu, nakon velikog vampirskog ‘comming outa’. Nakon drugog nastavka, HBO je naručio i novu sezonu čije je uvodna epizoda bila najgledanija nakon završne epizode “Sopranosa”.
Treći nastavak
“True blood” osvojio je i one nesklone vampirskoj tematici: iščašeni humor, neustručavanje od eksplicitnog prikaza nasilja i seksa, dobar spoj različitih žanrova te osebujni likovi, među kojima su vampiri tek jedna u nizu manjina - pokazali su se dobitnom kombinacijom. Prva dva nastavka “Mrtvi do mraka” i “Mrtvi život u Dallasu”, objavljeni su u izdanju Algoritma, a do kraja siječnja izlazi i treći “Klub umrlih”. Romani su dosad prevedeni na brojne jezike, a spisateljica koja je za prvi nastavak dobila pet tisuća dolara, sad dobiva predujam u sedmoraznamenkastom iznosu. No, majka troje djece i dalje vodi smireni seoski život.
Prilagodba za televiziju
Televizijski serijal relativno vjerno prati romane, osim što su se scenaristi više poigrali s humorom, ekscentričnim likovima te tematiziranjem politike i manjinskih pitanja, ciljajući na odraslu i ciničnu publiku, pa su neki likovi dobili daleko isturenije pozicije, a modificirani su osobine i glavnih junaka.
No, svi elementi koji su proslavili seriju bili su prisutni kod Harris koja ne skriva da joj se ekranizacije jako sviđa: “Pa, dajte, kako mogu biti nezadovoljna. Dobila sam kadilak među ekranizacijama. Sviđaju mi se intervencije, čak ni ja ne znam što će se dogoditi”. A oni koji su se na njezine knjige navukli preko serijala, dobili su dovoljno materijala da krate vrijeme između pojedinih sezona.
Gotička americana i močvarni blues za ples ‘vampira’ u zabiti
Močvarno, bluesy i sablasno. Tako je DJ i glazbeni supervizor Gary Calamar opisao čime se rukovodio u izboru glazbe za prve dvije sezone nagrađivane serije “True Blood”, posao koji je dobio nakon što je uspješno odabrao glazbu za serije “Six Feet Under”, “Dr. House” i “Dexter”.
Mistični predznak
U dobroj mjeri Calamar je uspio u nakani. Njegov odabir, u skladu s radnjom “vampirske” serije u zabiti Louisiane, obuhvatio je blues “Strange Love” Slima Harpa, podjednako strašnu i smiješnu “Frenzy” Screamin’ Jay Hawkinsa, pa “From A Whisper To A Scream”, “I Don’t Wanna Know” i “Give It Up” njuorlinških doajena rhythm & bluesa Allena Toussainta, Dr. Johna i Lee Dorseya, relativno frišku “Beyond Here Lies Nothin’” Boba Dylana i “How To Become Clairvoyant” Robbieja Robertsona (ex-The Band) te “Christine’s Tune” praočeva americane Flying Burrito Borthersa i “You're Gonna Miss Me” The 13th Floor Elevatorsa, kultnog teksaškog psychedelic-punk benda iz 60-ih.
Americana - sa ili bez gotički mističnog predznaka - Lucinde Williams i Elvisa Costella, Ryana Adamsa, Chucka Propheta (ex-Green On Red), Buddy Millera (poznat po radu s Dylanom i Emmylou Harris) i njegove supruge Julie, M. Warda, ženskog dueta The Watson Twins, Johna Doea (nekoć lider punk benda X iz Los Angelesa) u duetu s kanadskom kantautoricom Kathleen Edwards također je dio logičnog odabira za dva soundtracka serije “True Blood”.
Ruralna Louisiana
Mračna naslovna alt-country tema “Bad Things” i “Evil Is Going On” Jacea Everetta pa straight-country grupe Little Big Town, blues-punk Legendary Shack Shakersa, swamp-blues C.C. Addocka te blues-dekonstrukcije Eelsa i Becka također se efektno uklapaju u mrak ruralne Louisiane što se za šminkerski Thievery Corporation baš i ne bi moglo reći. Za nove sezonu Calamar bi mogao posegnuti za jezovitim pjesmama The Crampsa, The Gun Cluba, Southern Culture On The Skids, Scientistsa, Beasts Of Borubon, 16 Horsepower, Toma Waitsa i niza umrlih blues, cajun i country legendi. Mljac! Pa tko ne bi volio odraditi takav posao? Može i za neku drugu seriju, ako je ova već zauzeta. (A.Dragaš)