Kasni noćni sat, ni ćuka ni netopira. Inje se hvata za rubove okna, unatoč plinskom grijanju. Na balkonu inje, zima.
Zvono na vratima, pa zatim kucanje. Drugo je ono bilo vrijeme, konac 80-ih, konac mira, što još nitko nije znao. Na vratima pjesnici: Josip Sever i Saša Meršinjak. Ili je drugi bio Sead Begović; znali su navratiti sva trojica. Obično u parovima. Pa, dobro jutro, velim, Nina spava.
Uđemo u kuhinju. Bio je neki honorar pa imam pića. Razumijem frendove, nekako u to doba noći svatko je tražio otvoreno mjesto u zatvorenom gradu, da bi popio oproštajno piće i zaputio se kući. Saša se trebao vratiti nekamo prema Mihaljevcu, a za Jožu ne znam. Bojali su se probuditi Sašina sina Davida.
Popili smo pokoje piće i pjesnici su krenuli u noć. Pazite, sklisko je. Ni koji...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....