NOBELOVA NAGRADA ZA KNJIŽEVNOST

OPREČNE REAKCIJE IZ SVIJETA Hemon osudio Švedsku akademiju, Wenders poslao čestitku

    AUTOR:
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 17.10.2019. u 08:54

CROPIX/REUTERS

Aleksandar Hemon, Peter Handke i Wim Wenders

Činjenica da je Nobelova nagrada za književnost dodijeljena Peteru Handkeu pokrenula je brojne rasprave, kako u našim, tako i u svjetskim medijima. U kolumni za New York Times očitovao se bosanskohercegovački pisac Aleksandar Hemon, koji već godinama živi u Chicagu. Prisjetio se da se u mladosti divio Handkeu, no fascinacija njegovim spisateljskim umijećem je nestala nakon što je postao blizak sa Slobodanom Miloševićem.

“Nisam mogao zamisliti da bi pisac koji je pisao o ‘anđelima na nebesima iznad Berlina koji čuvaju sve svoje građane’ mogao misliti da su muslimani u multietničkom Sarajevu masakrirali sami sebe, kako bi okrivili Srbe, i da su obje strane počinile masovna ubojstva u Srebrenici. Handke je inzistirao da je broj ubijenih Bošnjaka u Srebrenici preuveličan i da su Srbi tu propatili kao Židovi u vrijeme nacističkog terora”, piše Hemon. Oštro je osudio Švedsku akademiju, dodajući da je Handkeova politika poništila njegovu estetiku.

Karl Ove Knausgård, koji je ove godine jedna od najvećih zvijezda Frankfurtskog sajma knjiga, a inače je i Handkeov norveški izdavač, prije nekoliko dana je izjavio: “Ne mogu zamisliti autora koji je više zaslužio ovu nagradu”. Olga Tokarczuk, druga ovogodišnja dobitnica Nobela, odmah nakon proglašenja čestitala Handkeu, a na konferenciji za novinare u Frankfurtu, na pitanje kako komentira to što ju se naziva “dobrom djevojkom” u odnosu na “lošeg momka” Handkea, odgovorila je: “Na neki mi način to ne smeta jer sam navikla da sam inače ja u ulozi loše djevojke.”

Na dan proglašenja dobitnika Nobela, režiser Wim Wenders, koji je radio s Handkeom, poslao je javnu poetsku čestitku.

Saša Stanišić, pisac iz Višegrada koji piše na njemačkom i upravo je dobio najveću njemačku nagradu Deutsche Buchpreis, rekao je: “Imao sam sreće da pobjegnem od onoga što Handke ne opisuje u svojim tekstovima.” Osudio je Handkeovo ignoriranje zločina i žrtava i izjavio da je šokiran što je njegov rad nagrađen. “Katolička mu je Crkva već čestitala. (…) To zapravo i ima smisla”, rekao je.

Irelevantnost Nobela u posljednjih nekoliko godina istaknula je i Svetlana Slapšak, književnica i antropolog, koja je, među ostalim, o Handkeovu djelovanju rekla iduće: “Handke jednim glupim potezom briše sve Srbe koji ne odgovaraju njegovom miloševićevskom imaginariju. Oni drugi za njega uopće ne postoje. Iz toga čitam nadutost kolonizatora, samozvanog sveca malog naroda, koji se eto suprotstavlja velikim silama i brani malog zločinca i njegove pomagače, sve zločince pod njegovim krilom. (...)

Vidjeti od srpskog naroda samo Miloševićev svijet i ne primjećivati ništa drugo diskvalificira Handkea kao pisca i intelektualca. (...) Handke je ozbiljno uvrijedio Srbiju, moglo bi se reći s malo više patetične intonacije, jer nije primjećivao ništa osim brutalnog lica vlasti i to je izjednačio sa narodom.”

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo