Sretni kraljević junak je najtužnije priče među svim onim tužnim pričama uz koje smo mogli odrasti. Dok je bio živ, piše Oscar Wilde, Kraljević je bio sretan i voljen. A onda mu je podignut kip na gradskome trgu. On gore stoji na postamentu, vidi grad, sve ljude koji oko njega žive, sve ono što mu je ranije promicalo i što ga se samim tim nije ticalo. Bajka započinje one jeseni kada Lastavić ne odleti s drugim lastavicama na jug, jer ga je zadržalo to što se zaljubio. I tako zaljubljen jedne je noći zaspao Kraljeviću pod nogama. I usred noći pljus, pa još jednom pljus i pljus. Nešto mu kapa po glavi, a nije kiša. Diže se Lastavić da vidi što je, kad ono, kip plače. Kaže da upravo gleda siromašnu švelju kako šije raskošnu haljinu za neku bogatu damu, a na postelji joj boluje sin. Pa zamo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....