Piše Tomislav Čadež

Otkriće je koliko je Ivo Brešan zapravo bio zabranjivan i suspektan pisac u doba socijalizma

Sibenik, 150714.
Pisac Ivo Bresan u setnji Subicevcom.

 Niksa Stipanicev/Cropix
‘Trajni sukob s Nečastivim: Ivo Brešan‘ Grozdane Cvitan poslužit će, prije svega, kao temelj za buduća istraživnja Brešanova djela i njegova konteksta

Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku nastavlja, pod upravom mladog glumca Jakova Bilića, graditi kult Ive Brešana, najboljega i najplodnijeg hrvatskog komediografa u dvadesetom stoljeću. Pošto su uredili njegovu spomen sobu u zgradi kazališta, malo interaktivno čudo, sad su angažirali pjesnikinju i kritičarku Grozdanu Cvitan (rođena 1953. u Zatonu pokraj Šibenika) da napiše Brešanovu biobibliografiju.

"Trajni sukob s Nečastivim: Ivo Brešan" nije pretjerano opsežna knjiga, dvjesta stranica srednjeg formata, ali je temeljita, informativna i zanimljivo napisana. Poslužit će, prije svega, kao temelj za buduća istraživnja Brešanova djela i njegova konteksta.

Ivo Brešan (Vodice, 27. svibnja 1936. – Zagreb, 3. siječnja 2017.) napisao je, kako stoji u knjizi, najmanje 26 dramskih djela a možda i 27, a možda i koje više. Napisao je i dvanaest romana, jedanaest pripovjedaka i nekoliko eseja.

Rad Grozdane Cvitan otkriva, među ostalim, pa čak i mojoj generaciji pedesetgodišnjaka, koliko je zapravo Brešan bio zabranjivan i suspektan pisac u doba komunizma, odnosno socijalizma. Komunistički režim visio mu je nad glavom mnogo češće nego li sam mislio a represija je stizala i svakoga tko bi se njime bavio ili pokušao baviti, znači one koji su njegove farse, satire i komedije pokušavali postaviti na scenu. Dakako, uvijek je na svijetu malo hrabrih ljudi, pa je i povijest represije nad mirnim građaninom Brešanom i povijest našega beščašća, poltronstva i kukavičluka.

Autorica ove monografije za svako je Brešanovo djelo istražila kad je prvi put objavljeno, kad je (ako je dramski tekst) prvi put zaigralo na pozornici. Sad za većinu kazališnih djela znamo napokon, i to skupljeno na jednom mjestu, tko ih je postavio, tko režirao, tko u njima zaigrao.

Osobita je vrijednost knjige podrobno istražena sudbina, podrijetlo i nastanak najpoznatije Brešanove umjetnine, satire "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, općine Blatuša". Jedan od ključnih aktera rekao bih proizvodnje te predstave i konačnog teksta jest Vjeran Zuppa, za kojeg vjerujem da će i sam napisati dopunu ove knjige. Božidar Violić, njezin redatelj, na žalost je pokojan, a bilo bi zanimljivo čuti i njegovu priču.

Bilo kako bilo, "Mrduša" se pojavila na sceni zagrebačkog Tetara &td godine 1971., u doba nacionalnog buđenja nazvanog Hrvatsko proljeće te je njezin put otpočetka bio više negoli književni ili, kako piše Grozdana Cvitan: "Politički trenutak 1971., kad se Brešan prvi put pojavljuje na kazališnoj pozornici, ne ide na ruku ni njemu ni njegovu djelu, a ni onima koji ga podržavaju, iako je u početku izgledalo sve drugačije. Upravo to što je izgledalo drukčije omogućit će postavljanje predstave i oduševljenje kazališnog Zagreba, hrabrost različitih žirija i publike koja će uskoro prvi put sudjelovati u avanturi preprodaje kazališnih karata."

Do konca te godine zavladala je represija, koja će i Brešana strpati u ladicu trajno suspektne persone, sve do 1990., a za neke i – danas.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 08:40