Zašto je u starosti san “tanji” i kraći, zašto vrijeme, iako ga stari ljudi imaju više, leti brže, zašto starci dok jedu radije šute; za stolom nije puno razgovora kao kod mlađeg svijeta…
U starosti se, konačno, mijenja i - glas. Pozabavio se tako Pavao Pavličić starošću, od onih njezinih vidljivih manifestacija, do onih unutarnjih, suptilnih, osobnijih, sabrao opservacije u ovih dana upravo objavljene eseje o raznim fenomenima starosti, naslovljene “Pohvala starosti” (Mozaik knjiga). Ovog će kolovoza, odnedavno umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta koji se, nije ni tome davno, iz Zagreba preselio u Osijek, napuniti 72 godine. “Naravno da se osjećam starim čovjekom, zato sam i napisao ovu knjigu. Htio sam i sebi i drugima priznati da sam star i da se toga ne stidim,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....