Ne postoji osoba koja jednom ne naiđe na sebe sama, piše J. L. Borges u čuvenoj priči “Sudrug” (iz zbirke “Knjige o pijesku 1975”).
I dok se tamo stari Borges i mladi Borges zapletu u vremenski labirint na klupi ispred rijeke i “tisućljetne slike Heraklita”, u romanu “Pereira tvrdi” Antonija Tabucchija možemo samo nagađati koga zapravo Pereira susreće u liku mladića Montiera Rossija: samog sebe, kad je bio “vitak i okretan mladić u kojeg su se zaljubljivale djevojke” ili možda sina kojeg nije imao, o čemu raspravlja s fotografijom pokojne supruge? Ili je Rossi možda drugi, neostvareni Pereria, borac, revolucionar i komunist? Ljudska osobnost je konfederacija duša - poučava Pereiru dr. Cardoso - nikada ne znaš koja će od njih zavladati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....