Iznad zagrebačkog Dolca, tamo gdje se prodaje cvijeće, stoje u nekom grču, bore se s olujama povijesti i silom zemljine teže groteskne figure naših prethodnika. Reklo bi se da su to borci za slobodu, mučenici u jednom od ratova iz kojih se uzdizala domovina i u kojemu je naš narod zadobio odliku vječne žrtve nikad zločinca, ali jedan od njih drži gitaru ili tamburu u rukama, i nešto svoje tambura. On je Petrica Kerempuh.
Najprije je bio pohrvaćeni Til Eulenspiegel ili madžarski junak Matijaš Grabancijaš, kojega je našim naravima i govorima priveo još Tituš Brezovački. Dakle, bje Petrica naše ime, ali bez ikakva našeg sadržaja. Opjevao je nepravde koje se čine malome čovjeku i seljaku, rugao se bogatima i vlasti, pravio budalu od sebe jer, shvate li ga ozbiljno, mogao ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....