Svojim četvrtim romanom “Portnoyeva boljka” iz 1969. Philip Roth je bio ekspresno lansiran među zvijezde popularne i/ili masovne kulture, premda im zapravo ni “poetički” ni dušom nikada i nije pripadao.
Bio je to, dakako, brak iz interesa - taj interes je naravno bio tema seksa - i njihov kratki susret ili “odnošaj” bio je sasvim dovoljan da Rothu donese vječito poseban status na književnoj sceni: njemu nije bilo povratka u književnu kolotečinu, što je imalo i svojih prednosti i mana, jer se ni Roth naime i nije uvijek znao nositi sa svojim zvjezdanim statusom, niti mu je u daljnjoj književnoj karijeri baš sve uvijek išlo otprve. Recimo baš se ljudski bio namučio sa sedmim romanom “My Life ad Man” (1974) – nedavno prevedenom kao “Moje zrele godine”: više puta ga je započinjao...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....