Pisac i kolumnist Jutarnjeg dobio jednu od najvažnijih europskih književnih nagrada!

Miljenko Jergović, pisac i kolumnist Jutarnjeg lista, dobitnik je književne nagrade Angelus za poljski prijevod romana “Srda pjeva, u sumrak, na Duhove”.

Priznanje namijenjeno najboljem djelu, poljskom izvorniku ili prijevodu, pisca iz srednje Europe uručeno je danas na svečanosti u Wroclawu. Svečana ceremonija dodjele nagrade održana je u zgradi Opere, a tijekom jednosatne ceremonije izvedene su dramatizacije ulomaka iz svih sedam nominiranih knjiga. Knjigu “Srda pjeva, u sumrak, na Duhove” predstavila je glumica Justyna Antoniak. Potom se prisutnima obratio član žirija Andrzej Zawada, istaknuvši da je ovogodišnja odluka o najboljem djelu bila izuzetno teška s obzirom na to da je riječ o vrhunskim književnim djelima te da ima veliku tremu. Pobjednika je proglasila predsjednica žirija Natalija Gorbaniewska. Primajući nagradu, Miljenko Jergović osvrnuo se na riječi Andrzeja Zawade i rekao: “Ja nemam tremu jer ovo uopće nisam očekivao. Želio bih vam reći dvije stvari. Nadam se da se nećete razočarati kad budete čitali knjigu. Bila mi je velika čast biti u Wroclawu i biti u društvu s još šest nominiranih pisaca.” Uz Jergovićev roman, u konkurenciji su bila i djela poljskih pisaca Jaceka Dehnela, Magdalene Tulli, Michala Witkowskog te prijevodi Andrija Bondara, Laszla Krasznahorkaia i Tomaša Zmeškala.

Nagrada Angelus dodjeljuje se piscima koji “u svojim tekstovima obrađuju relevantne teme naše suvremenosti te produbljuju razumijevanje drugih kultura”, a u konkurenciju ulaze svi živući autori iz 21 zemlje srednje Europe.

O najboljem odlučuje deveteročlani žiri, a novčani fond nagrade iznosi 41 tisuću eura, od čega piscu pripada 36 tisuća, a ostatak prevoditelju. Dosadašnji laureati nagrade bili su Jurij Andruhovič, Peter Esterhazy, Josef Škvorecky....

Roman “Srda pjeva, u sumrak, na Duhove” objavljen je 2007. godine u izdanju EPH Arta, a na poljski ga je prevela Magdalena Petrynska. U njemu se prate sudbine petorice ljudi kojima je zajedničko da su došljaci u Zagrebu, a povezuje ih ubojstvo prosjakinje Srde Kapurove, djevojčice iz neutvrdive istočnoeuropske zemlje.

Miljenko Jergović svojedobno je u jednom intervjuu istaknuo kako je roman krenuo od ideje da oko nas postoje ljudi poput Srde Kapurove, djeca prosjaci za koju se pravo ne zna ni tko su ni odakle su. “Dobro se sjećam djece koja su uoči pretprošle Nove godine išla okolo u trojkama i prosila, a jedan mali među njima fenomenalno je svirao harmoniku. Počeo sam razmišljati što bi bilo kad bi netko od njih bio ubijen? Kako bi društvo gledalo na takvo ubojstvo? Bi li policija uopće tražila ubojicu? Bi li se za njih pobrinula država iz koje su došli i kakva je uopće društvena šteta od takvog ubojstva? Ovo zvuči okrutno, ali tako funkcionira naša zajednica, a ne vjerujem da i druge sredine, mnogo bogatije i s većom demokratskom tradicijom od Hrvatske, drukčije gledaju na tu vrstu ljudi.”

Kritičarka poljskog magazina Polityka prijevod je uvrstila u izbor deset najvažnijih knjiga objavljenih u Poljskoj prošle godine. Tom je prilikom i napisala: “Jergović nije samo velikan suvremene hrvatske književnosti, on je jedan od najboljih europskih pisaca svoje generacije. Scene rata na Balkanu uglavnom poznajemo iz novinskih reportaža, a Jergović je uspio stvoriti impresivnu priču - fresku balkanskog pakla.”