Izgubiti prijatelja jedna je od tužnih neminovnosti života koju možemo izbjeći samo ako se toliko izoliramo da nemamo prijatelje. No ako smo nekoga pustili u život i učinili ga sebi bliskim, znamo da postoji mogućnost da nas ta osoba napusti. No uvijek mislimo da će se to dogoditi nekada u starosti. Ne dok smo mladi. Nikako u prirodnoj katastrofi. A upravo se to događa junakinji romana ‘Pod morem‘ autorice Tare Menon. Knjigu je na hrvatski preveo Dražen Čulić, a objavio ju je Stilus.
Priča je to o dvije djevojčice u prošlosti i samo jednoj ženi u sadašnjosti. Ta žena, Marissa, živi isprazan život u New Yorku – nema prijatelje, ima tek povremene ljubavnike, nema hobije, radi posao koji smatra besmislenim... Nije sretna, zapravo samo tetura kroz svaki dan i traži način da ne misli previše na Arielle, svoju prijateljicu s Tajlanda. Mladu djevojku koje više nema i koja je nastradala u razornom tsunamiju koji je poharao taj dio svijeta 2004. godine. Kako se oluja približava New Yorku, a ljudi se sklanjaju u sigurnost svojih domova, Marissa još jednom proživljava njihovo prijateljstvo.
Kao djevojčica od svega šest godina, Marissa je izgubila majku. Njezin otac, morski biolog, odveo ju je na Tajland, privremeno. Shrvan gubitkom supruge, planirao je samo neko vrijeme provesti u istraživačkoj misiji koju čini još nekoliko ljudi. No ubrzo je postalo jasno da će tamo ostati. Njegova kći uskoro upoznaje svoju najbolju prijateljicu – djevojčicu koja ima oba roditelja, barem formalno, no njezin je otac distancirana i hladna figura koja joj se obraća samo kada joj ima nešto prigovoriti. Tako da obje djevojčice zapravo imaju samo jednog roditelja punog ljubavi i podrške.
Vrlo brzo postaju jako bliske i zajedno istražuju svijet oko sebe. Vole roniti, a posebno ih fasciniraju raže. Daju im imena, prepoznaju ih, znaju im karaktere. Zato ih zaboli svaki put kad neka nastrada. Njihovo više-manje idilično djetinjstvo (i rani pubertet) prekida prirodna katastrofa u kojoj Arielle strada. Marissa nakon toga doslovno bježi u New York, odakle je njezin otac pobjegao nakon smrti njezine majke, kako bi nastavila život. No ne ide joj baš.
– Otkad me Arielle napustila, osjećam se potopljeno. Ne mogu naći put do površine. (...) Iskušala sam sve metafore. Tuga je tajna. Tuga je teška. Tuga je nevidljiva, ali je posvuda. Tuga vam izjeda zrak iz pluća – opisuje Marissa svoj osjećaj gubitka.
Priča je puna tuge, sjećanja na prijateljstvo koje nije bilo idealno, ali je bilo savršeno i dragocjeno baš takvo kakvo jest. I životinja. Puno je raznih stvorenja koja susrećemo na stranicama knjige i mnoge od tih malenih slika nisu naočito lijepe. Usmrćene raže, ubijena morska kornjača, jastreb koji jede goluba... Naravno, ima životinja koje su žive i u svom prirodnom okruženju, a autorica vješto koristi prizore sa stvorenjima kako bi tkala nit priče. Jednako kao što nadolazeća oluja iz Marisse izvlači priču o izgubljenoj prijateljici, tako i razne usmrćene životinje pojačavaju pojedine prizore. I premda postoje priče koje služe kako bi se prikazao karakter osobe, govore i o zaštiti okoliša. Recimo, kada Arielle gostima hotela (njezini roditelji su vlasnici) priča koliko štete nanose turisti staništima morskih krava. Čini to iako njezin otac organizira i naplaćuje te izlete, pa je jasno kako je on izrazito uzrujan kad ljudi koji su pričali s njegovom kćeri odustanu od promatranja životinja.
Roman počiva na dvije oprečne slike: djetinjstvo s najboljom prijateljicom (premda, valja napomenuti kako ni ono nije bilo savršeno, ali je ipak idilično u odnosu na sadašnjost), puno boja i okusa, te siva i besmislena sadašnjost. Marissa samo preživljava dan za danom, živeći čudan poluživot: onaj u kojem upoznaje ljude i pita se bi li se Arielle svidjeli ili pak osjeća njezinu prisutnost uza se. Govori nam koliko gubitak bliske osobe može doslovno isisati život iz nas, oduzeti nam svu radost i ostaviti nas da preživljavamo automatski, poput robota. I dok je istodobno priča o boli, on govori i o ljubavi koju odsustvo drage nam osobe ne može promijeniti (zašto i bi, na kraju krajeva?) te o ljepotama planeta na kojem živimo. I šteti koju nanosimo našem domu i drugim stvorenjima koja s nama žive.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....