POETSKI DNEVNIK Jedini posao Miroslava Mićanovića

Kao svaki dnevnik, knjiga Miroslava Mićanovića 'Jedini posao' prividno zaokružena razdobljem, središnjim mjestom i disperzijama: putovanjima, odlascima i vraćanjima, blizinom i udaljavanjem, daljinom i približavanjem.

Mićanovićev „svijet kao tekst“, kako ga je sam odredio još u vremenu prvih kucanja na vrata književnosti, kako podsjeća popratna bilješka, govori o životu koji ne isključuje smrt, govori o smrti kao drugoj dimenziji, nipošto kao o konačnome, govori o mrtvima kao o živima koji ne napuštaju svoja mjesta, svoje prostore nakon „zemaljskih“ odlazaka, pri čemu taj odnos ne bi bilo lako svesti na, primjerice, religijske kategorije. Njegovi su „konačni“ pojmovi lišeni vremena, prostorno neukrotivi, determinirani tek autorovom osobnom hijerarhijom u strukturi snažnoga poetskog...