ZAGREB - Žiri za publicistiku Jutarnjeg lista ove godine sedmi put bira najbolju publicističku knjigu na hrvatskom jeziku, izašlu protekle, 2010. godine. To je jedina nagrada za ovaj književni žanr, koji kao i neke druge opterećuju pitanja žanrovske granice. Žiri je radio u istom sastavu kao i proteklih godina: Vlaho Bogišić - predsjednik, te članovi: Davor Butković, Željko Ivanjek, Tvrtko Jakovina, Željko Krušelj, Branko Matan i Anton Šuljić.
Bez poštene ruke
Na nekoliko sastanaka žiri je je ustanovio osnovne karakteristike predmetnute produkcije. Prije svega, smanjen je broj objelodanjenih publicističkih naslova u usporedbi s ranijim godinama. Taj se trend primijetio već prošle godine, a ove je još izraženiji. Ukupan broj od 60-ak naslova predstavljao je jedva polovicu produkcije najboljih publicističkih godina.
Međutim, zanimljivih i intrigantnih naslova nije nedostajalo. Pritom se pokazalo da “vruća tema” ne može knjigu učiniti boljom ili slabijom, to može isključivo njen autor. Zato su neke knjige, koje su privlačile žiri već osvojenom medijskom ili prodajnom naklonošću, ispale iz kruga kandidata. “Dobro pisanje”, kako je spomenuo Veselko Tenžera, objedinilo je kao kriterij sve članove žirija.
Drugim je, pak, naslovima nedostajala “poštena” urednička ruka, odnosno pažnja. Treći su mimo istraživačkog obilja pokazali nedosljednost u spisateljskoj “izvedbi”. Zbog jednog od ova tri prigovora u raspravi su, primjerice, zanemareni sljedeći naslovi: Đorđe Gunjević: “Evakuiran u Pakračku poljanu - dnevničko-memoarski zapisi” (Documenta, Zagreb), Latica Ivanišević: “Slušaj i gledaj Latice - Sudbina jedne obitelji” (Ljevak, Zagreb), Dražen Stjepandić: “Puki nacionale” (VBZ, Zagreb), Bože Vukušić: “Hrvatsko revolucionarno bratstvo - Rat prije rata” (Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva i drugi, Zagreb - Zadar - Melbourne), da se spomenu samo neki.
Različite interpretacije
Pojedini su autori objavili čak dva, ili tri, publicistička naslova protekle godine ( B. Dežulović, M. Jergović), tako da je žiri u prvom koraku izdvojio jedan od njih. Drugi su, pak, autori izravno, ili preko svojih urednika, inzistirali kod ovog ili onog člana da ovaj žiri ne uzima u razmatranje njihove knjige ( D. Duda, M. Kasapović). Žiri je zauzeo stajalište da ovaj “privatni” zahtjev ne uzima u obzir, odnosno da razmatra njihove knjige zajedno s drugima.
Primijećeno je da više nisu najbrojniji autori povijesno-memoarskog štiva, pri čemu se misli na nedavnu povijest, premda istraživački napori ove naslove još uvijek čine najprivlačnijima čitateljstvu. Njihovi protagonisti ( B. Glavaš, A. Gotovina, I. Pukanić) došli su na stranice knjiga iz jučerašnjih vijesti, tako reći. Štoviše, neki su još uvijek u vijestima. Dakle, aktualnost je važan poticaj piscima. Istovremeno, u osvrtu na nedavnu povijest može se primijetiti da jedan te isti događaj zadobiva različite, pa čak i oprečne interpretacije u sjećanju različitih pisaca.
Dovoljan je jedan primjer očitovanja suprotstavljenih stajališta. Riječ je o putovanju prvog predsjednika RH Franje Tuđmana po SAD-u i Kanadi u jesen 1990.
O tome prvi predsjednik Sabora povjesničar umjetnosti i leksikograf Žarko Domljan piše jedno (Visoko uzdignimo zastavu - Hrvatska od negacije do priznanja, Profil, Zagreb), a TV komentator i kasniji savjetnik predsjednika Mesića Tomislav Jakić drugo (Nisam zavijao s vukovima - sjećanja otrgnuta zaboravu, Plejada, Zagreb).
Kulturalna esejistika
Možda zainteresirani čitatelj može prihvatiti Jakićevo objašnjenje takvom pisanju: “Samo putovanje, koje je u Hrvatskoj bilo predstavljeno kao posjet SAD-u i Kanadi, bilo je zapravo turneja tokom koje se posjećivalo hrvatsku emigraciju”. Za Jakića su “politički susreti u obje države bili tek usputni”, za Domljana oni su središnji. Bilo kako bilo, različito raščitavanje identične povijesno-memoarske građe puno govori o nama danas, i o našoj potrebi da se istinom riješimo repova prošlosti.
Kulturalna esejistika zaokupila je pažnju žirija i ove godine ne samo svojom brojnošću već i ljepotom pisma. Dijelom i stoga što su njeni autori pisci kojima publicistika čini tek dio postojećeg opusa.
12 NASLOVA PUBLICISTIKE
Miro Aščić: Afrika - misija na crnom kontinentu, Stanek, Varaždin
Afirmirani TV novinar s lakoćom je promijenio medij i preselio se s ekrana u putopisne korice. U tome je imao veliku pomoć svog putničkog i spisateljskog uzora Ernesta Hemingwaya, čije dvije rečenice stoje kao epigraf njegovim putovanjima. Baš zahvaljujući kratkoj, tvrdo-kuhanoj rečenici ovaj putopisac se svrstava u dugi niz ovdašnjih putnika, što ide od braće Lerman do Željka Malnara, koji su umjeli opisati nimalo ružičastu, niti jednobojnu situaciju "crnog kontinenta". Ovaj zanimljiv i dinamičan putopis privlači socijalnim uvidima.
Stjepan Baloban, Između slobode i podložnosti - Kršćanin i svijet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb
Teolog i sveučilišni profesor na Katedri za socijalni nauk Crkve otvara svoju knjigu "gorućom temom". Kako, naime, u Hrvatskoj izbjeći samooptuživanje i krivnju što podržavaju "podložnički mentalitet". Kako, drugim riječima, prihvatiti vlastitu odgovornost a izbjeći zamku malodušja. "Sloboda, koja se nadahnjuje na povezanosti s Bogom, je za kršćanina dar i zadatak", kaže autor u Predgovoru. On ističe da je njegova knjiga nastala u razgovoru s vjernicima, a ne u kabinetu, i to kao rezultat nemirenja "sa situacijom nemoći u hrvatskom društvu koja se izražava riječima 'tu se ništa ne može učiniti'".
Boris Dežulović: Crveno i crno, V. B. Z., Zagreb
Protekle književne godine Dežulović je u dvije knjige sabrao novinske kolumne o aktualnoj situaciji u Hrvatskoj i Srbiji, prokazujući zastrašujuću srodnost zla i ljudske gluposti u obje sredine. Knjiga "Crveno i crno" daje opis Hrvatske u proteklih nekoliko godina. Njen je naslov možda "najnježniji" dio rukopisa sa svojom aluzijom na Stendhala, na sazrijevanje ili odrastanje pojedinca odnosno demokracije. Pisac podsjeća da nas namjerni zaborav, ni "zlatna" malograđanska ravnodušnost neće sačuvati od stupa srama u vlastitom kvartu ili gradu (obitelj Zec, slučaj Buzov itd).
Marko Grčić: Spomenar - književni ogledi, Hrvatsko društvo pisaca (Hdp) i Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
Ovo nije tek osobni autorski spomenar pisca i novinskog urednika Marka Grčića, već praktično podsjetnik cijele zajednice na pojedine od najvažnijih prevodilačkih dionica u recepciji stranih, prvenstveno anglo-američkih književnosti u "bivšoj" odnosno Hrvatskoj. Da li bi hrvatska književnost izgledala ovako kako izgleda bez Grčićevih prijevoda Blakea, Yeatsa, Pounda, Eliota i mnogih drugih međaša? Ovdje okupljeni eseji o tim piscima, od kojih su neki bili pogovori prevodilačkim izdanjima, zorno pokazuju da bez pomnog čitanja i razumijevanja ne može biti ni vrijednog prijevoda. Ovi eseji stoje sami za sebe kao putokazi svakom studentu i ljubitelju lijepe riječi.
Drago Hedl: Glavaš - kronika jedne destrukcije, Novi Liber, Zagreb
Ovu dokumentarno-istraživačku knjigu napisao je pisac i novinar koji je i sam bio izložen zlu o kome govori. Hedl je nadišao osobno iskustvo, tražeći prvenstveno ono zajedničko. Kako je jedan grad, izložen neprijateljskim napadima, odgovorio na jednostavno pitanje: smije li prijetnja uništenjem justificirati zločin? Na to pitanje knjiga daje zastrašujuće odgovore. Opće imenice "garaža" i "selotejp" s njom zadobivaju značenje zločina protiv čovječnosti. Neposredna odgovornost ovog ili onog moćnika manje je važna od težine i posljedica koje konkretizirani osječki zločini imaju na sve, i svakog čitaoca. Hedl odbija poziciju suca, i ostaje svjedok.
Srećko Horvat i Igor Štiks: Pravo na pobunu - uvod u anatomiju građanskog otpora, Fraktura, Zagreb
U studentskoj pobuni, pokrenutoj s proljeća 2009. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, i u zahtjevu za besplatnim obrazovanjem, mladi i već afirmirani autori prepoznali su okidač šireg društvenog otpora. Oni pobunu postavljaju u opći, europski kontekst, suvereno rabeći literaturu o mladima od 1968. nadalje. Jednako tako slijede postupke i materijale zagrebačkih studenata. Povezujući ih s demonstracijama u Varšavskoj, sa bunama seljaka i radnika, oni vide nadu za jedan bolji svijet "ovdje i sada". To što su ih za vrijeme pisanja "događaji pretjecali" ne oduzima snagu njihovu uvidu. Naprotiv.
Miljenko Jergović: Pamti li svijet Oscara Schmidta - Projekti, skice, nacrti, Naklada Ljevak, Zagreb
Već samim naslovom Jergović se odlučio za ljepotu igre a ne za najkorisnijeg igrača. Naime, osobno ime iz naslova pripada Brazilcu, "najboljem košarkašu iz naših djetinjstva".
U ovoj knjizi, pišući prepoznatljivim esejističkim stilom Jergović stvara svoj umjetnički panteon u kome supostoje pisci, rockeri, pjevači, glumci, slikari itd. Ne zanima ga njihova nacionalna ni državna pripadnost, već samo ono lijepo i dobro u njihovu radu. Čak i onda kada se nečemu protivi. Zato jedan pisac ostaje za njega "književni genij i politički ekstremist". Bez etičnosti on se ne usuđuje govoriti o umjetnosti.
Mirjana Kasapović: Politički sustav i politika Izraela, Politička kultura, Zagreb
Odsada će biti teško govoriti o Izraelu a da se ne spomene ova knjiga. Autorica podjednako upućeno piše o stvaranju države Izrael, kao i o njenim parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Ona daje sažet ali precizan pregled političkih vođa i stranaka koje utječu na njenu suvremenost. Tako je moguće, primjerice, pratiti politički put aktualnog predsjednika Shimona Peresa, kao i političkog spektra u kome je proveo radni vijek. Pisana kao sveučilišni udžbenik, knjiga je prerasla u svojevrsni bliskoistočni gazofilacij (sveznadar).
Krešimir Nemec: Čitanje grada - urbano iskustvo u hrvatskoj književnosti, Naklada Ljevak, Zagreb
Nemec je napisao zaokruženo esejističko djelo na tragu Benjaminovog "flaneura" (šetača). Ono je veće od imanentno književno-znanstvenog teksta, zato što fenomenu grada pristupa u širem kontekstu. Mimo grada u Krležinu djelu, autor istražuje gradove Vjenceslava Novaka, Milutina Cihlara Nehajeva, Ranka Marinkovića i Dalibora Cvitana. Po prvi puta Zagreb marginalaca iz djela Vjekoslava Majera dobiva svoje zasluženo mjesto.
Ante Tomić, Nisam pametan, Naklada Ljevak, Zagreb
Kronika domaćeg beščašća dobila je u peru Ante Tomića svoju pripovijest. Baš humorističnu pripovijest. Kako je to moguće učiniti od kratke povijesti hrvatske gluposti znade samo autor. Jedino je njemu moguće u pretežno dnevno-političkim mjehurima od sapunice razgrnuti nasmijani udes. Teško da bi mnogi događaji bili smiješni pod perom nekog drugog. A riječ je, primjerice, o Sanaderovu odlasku iz politike, izboru Keruma za splitskog gradonačelnika ili o "Plesnoj večeri u Remetincu".
Josip Vaništa: Skizzenbuch 1932-2010. - Iza otvorenih vrata, Kratis, Zagreb
Već klasična "Knjiga zapisa" (2003) i "Novi zapisi" (2007) dobili su ovom novom knjigom akademika Vanište "završni udarac". Najbolje je to razvidno u najopsežnijem dijelu ove autobiografske knjige zapisa o suvremenicima, u dijelu posvećenom Miroslavu Krleži. Baš je ovaj dio u javnosti uzvitlao najviše prašine. Naime, autor objavljuje sasvim nepoznate detalje o genijalnom piscu, ili pak stavlja završnu točku na pojedinosti koje je iz njihova druženja spominjao ranije.
Andrea Zlatar: Rječnik tijela - dodiri, otpor, žene, Naklada Ljevak, Zagreb
U "Rječniku tijela" autorica je objedinila svoja svekolika utjelovljenja po-peru. U jedinstvenom i čitkom tekstu progovara kako teoretičarka književnosti i tzv. ženskog pisma, tako i spisateljica i pjesnikinja. Ona, među ostalim, piše o Poetici dodira, Otporu, starosti i bolesti - primjerice o "feminizmu kao otporu". No ovu knjigu obilježavaju osobne, ispovjedne, autobiografske dionice o majci i obitelji. Kao da sve teorije profesorice Zlatar nestaju u "šupi", podrumu njene zgrade u kojoj se suočava sa svojom sjenkom.