Krajem ožujka izašao je prvi roman oskarovca Seana Penna, ‘Bob Honey Who Just Do Stuff’. Premda su neki kolege i književnici pohvalili njegov rad, glumica i spisateljica Sarah Silverman išla je toliko daleko da ga je usporedila s Markom Twainom i E. E. Cummingsom, brojni kritičari i internetska zajednica koja se u međuvremenu dokopala romana, proglasili su ga jednim od najgorih romana u povijesti.
Pisac kratkih priča i kritičar Mark Hill napisao je podulju analizu za portal Cracked, a Pennov je prvijenac proglasio ‘smećem’. Smatra da su knjigu u najavi okarakterizirali kao ‘nevjerojatno šarmantnu’ samo zato što se usudio otvoreno i bez dlake na jeziku prozvati Donalda Trumpa, a da je svjetlo dana ugledala samo zato ‘jer je Sean Penn brend’.
Kritičarka britanskog Guardiana Sian Cain primijetila je da je glazbenik Morrissey sa svojim romanom ‘List of the Lost’ dobio ozbiljnu konkurenciju za najlošiji roman koji je napisala poznata osoba. Njezina je analiza nešto ozbiljnija te tvrdi da Pennov roman nije samo odbojan na mnogim razinama, nego na mnogima isto tako glup.
Radnja se vrti oko glavnog lika Boba čiji postupci u romanu nisu uvijek jasni niti logični, koji bez pravog razloga podvaljuje eksplozive, ubija, sanjari o seksu s ćelavom Annie koja boluje od alopecije, a jednom prilikom u pustinji zapali vibrator, no opet bez logike i razuma. Cain ne kritizira samo manjak sadržaja i logike u radnji, već i sam stil, nedostatak vještine u pjesničkom izražavanju, a ide toliko daleko da mu zamjera odabir vokabulara i strukturu rečenica:
- Ne samo da je značenjski posve pogrešno upotrebljavao riječi, već su i pogrešno strukturirane u okviru rečenice, do te mjere da Pennova proza prije podsjeća na djelo online prevoditelja nego čovjeka.
Ipak, u kontekstu spisateljskih pokušaja slavnih osoba Pennovo djelo nije ni najgore ni najbolje. Dokazao je, slažu se kritičari, da nije samo osrednji pisac poput Pamele Anderson ili Charlieja Sheena, ali od Morrisseyja nije daleko - tekst je pretenciozan i razmeće se ‘velikim riječima’, ne da bi izričaj bio ljepši i bolji, nego da bi djelo djelovalo pametnije.
Pogledate li na Amazonu, vidjet ćete da je književnik Salman Rushdie za roman ‘Bob Honey Who Just Do Stuff’ napisao kako ‘pretpostavlja da bi se mogao svidjeti Thomasu Pynchonu i Hunteru S. Thompsonu’. Međutim, radi se o književnicima koji su zaronili u najmračnije kutke američkog života da bi oslikali neke puno univerzalnije ideje.
Britanski pisac i novinar Hari Kunzru jednom je prilikom Thompsona nazvao književnikom koji ‘sebe prikazuje u negativnom svjetlu da bi razotkrio negativnost koju vidi oko sebe’. U romanu ‘Bob Honey’ Penn je samo razotkrio sebe, kaže Cain.