Na Facebooku je došlo do žestokog okršaja između književnika Miljenka Jergovića i riječke gradonačelnice Ive Rinčić, a sve je započelo Jergovićevim komentarom na dodjelu Europske filmske nagrade dokumentarnom filmu „Fiume o morte” Igora Bezinovića.
U svojoj je objavi Jergović napisao da je zajednicu hrvatskih domoljuba ojadilo to što je Bezinovićev film dobio nagradu te da je dobro da ih je to ojadilo.
„Rijeka je vidjela guzicu velikoga protofašiste Gabrielea D‘Annunzija, pa će, akobogda, vidjeti guzicu i ovoj snaši, koja je stigla stotinu i koju godinu za njim. Neobično je kako domoljubi ne vole podsjećanja na fašističke guzice”, istaknuo je na Facebooku.
Riječka gradonačelnica podijelila je, pak, na svojem profilu na Facebooku njegovu objavu, napisavši da je Miljenko Jergović „nesumnjivo izniman književnik”.
„Njegova proza nosi onu rijetku sentimentalnu crtu koja se napaja vremenima koja su, barem dijelom, obilježila i moje djetinjstvo. Cijenim i jasno prepoznatljivo stilsko nasljeđe oslonjeno na Andrića, Selimovića i bosanski kulturni prostor, a nezaboravan je i njegov tekst o Lucianu Sušnju, riječkom Junaku našeg doba.
No u nas je čest fenomen da netko iznimno uspješan u jednom području zaključi kako time automatski stječe pravo da s visoka presuđuje i poučava na svim ostalima - osobito povijesti, politici i institucionalnim procesima. U tom se okviru poseže i za rječnikom koji se opravdava kao provokacija ili satira, ali u stvarnosti ostaje tek vulgaran, reduktivan i argumentacijski prazan”, napisala je Rinčić.
Nadalje, istaknula je da je „posebno problematično kada se takav rječnik koristi u obraćanju ženi na javnoj funkciji”.
„Izrazi poput „snaša“ i „guzica“ nisu hrabri ni subverzivni; oni su patronizirajući, spolno obilježeni i ispod svake razine ozbiljnog javnog govora. Takav diskurs ne razgrađuje autoritet - on ga pokušava poniziti kroz tijelo i rod, što je upravo obrazac nasilja koji se inače s pravom osuđuje.
U tom smislu teško je ne primijetiti unutarnju proturječnost: s jedne strane traži se društvena osjetljivost i zaštita od grubih reakcija, a s druge se bez zadrške poseže za istim mehanizmima simboličkog nasilja - etiketiranjem, omalovažavanjem i svjesnim ponižavanjem. Upravo bi iz te perspektive bilo posve legitimno da se na ovakav govor osvrnu i feminističke strukture, jer on reproducira obrazac u kojem se žena u javnom prostoru svodi na karikaturu, a ne tretira kao politički subjekt”, napisala je, dodavši da je lako „iz pozicije autorske ili intelektualne fotelje dijeliti oštre ocjene i moralne presude”.
„Neusporedivo je teže - ali i neusporedivo odgovornije — preuzeti ulogu izabranog predstavnika vlasti i baviti se svakodnevnim problemima građana, funkcioniranjem institucija i stvarnim potrebama zajednice.
Konačno, i početno - Antifašizam nije privatno vlasništvo, niti ideološki monopol pojedinih stranaka. On je povijesna činjenica i civilizacijski temelj, a ne trajni rezervoar retoričkog nadmetanja. Društvo mora ići dalje: ne prema konformizmu jednoumlja, nego prema zrelosti u kojoj se povijesne istine podrazumijevaju, a odgovornost mjeri onime što se čini danas - i kako se pritom govori”, objavila je Iva Rinčić.
Jergovićev odgovor stigao je vrlo brzo. Književnik je ustvrdio da Rinčić proziva "svoje ideološke neistomišljenike/nice, feministe/nistice" da reagiraju, citirajući dijelove njene objave, a potom je nastavio:
„Najprije, kada je riječ o guzici, ona u mojoj rečenici nije jedna, nego su guzice dvije. A njih dvije nisu "spolno" obilježene, nego su ideološki i politički obilježene. Dakle, gospođu gradonačelnicu u ovom slučaju nisu nadležni braniti feministi/ce, nego pobornici D‘Annunzijevih političkih praksi. Fašisti, dakle, jer o njihovim je, a ne o ženskim ili muškim guzicama riječ.
Sljedeće: riječ snaša se na Hrvatskom jezičnom portalu i u Rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića definira kao "žena sa sela". Prema ženama sa sela nipošto se ne bih odnosio patronizirajuće. U njoj, međutim, vidim snašu, dakle "ženu sa sela", jer u njezinom životnom iskustvu, tradiciji koju nasljeđuje, te političkim nazorima, nisam prepoznao svijest o tome zašto bi u središtu grada morale postojati - knjižare. Ako gospođu Rinčić smeta riječ snaša, ja tu riječ mogu zamijeniti sličnom riječju u muškom rodu. Mogu reći da je ona seljak ili seljanin, koja je u grad došla po D‘Annunzijevom tragu.
I na kraju: ispod objave gospođe gradonačelnice Ive Rinčić, koju možemo spolno neobilježeno i nimalo patronizirajuće nazvati prvim riječkim seljaninom, ređaju se uvrede na moj račun, te poneka prijetnja, što ih ispisuju pobornici političkih praksi Ive Rinčić.
Ta gospoda i gospođe vjerojatno najpreciznije potvrđuju sve što sam imao reći i o slavnom prethodniku riječke gradonačelnice, i o njenim političkim praksama. Kakve su to prakse, i zašto su one sestrinske praksama koje se rađaju s D‘Annunzijem, a nastavljaju se s Antom Pavelićem, razumjet ćete ako pročitate što piše na slici uz ovu objavu.
Simpatizeri gospođe gradonačelnice potvrđuju i ono što sam napisao o filmu Igora Bezinovića, nagrađenom u Berlinu, a snimljenom u Rijeci, u vrijeme prethodne vlasti, koja možda ništa nije valjala, ali je pomogla da se snimi ovakav film i znala je čemu služe knjižare u središtu grada”.
Jergović je svoju drugu objavu ilustrirao snimkom zaslona članka s citatom Ive Rinčić koji glasi: „U srži prijedloga zabrane ZDS-a nije antifašizam, već političko parazitiranje”. Taj je citat dio odgovora gradonačelnice na inicijativu 13 riječkih gradskih vijećnika koji su tražili da Grad Rijeka poduzme mjere kojima će se osigurati da se na površinama kojim upravlja ne koriste obilježja, slogani ili poruke kojima se veliča, potiče ili odobrava nacionalna, rasna ili vjerska mržnja, uključujući fašističke ili ustaške simbole ili pokliče kao što je „Za dom spremni”. Do te je inicijative koju je gradonačelnica odbacila i prozvala političkim parazitiranjem došlo nakon to je objavljeno da će Marko Perković Thompson 6. veljače nastupiti u riječkoj Dvorani mladosti koja je prostor u vlasništvu Grada.
Jergovićevo spominjanje knjižara odnosi se, pak, na odluku gradonačelnice da se knjižarama u središtu Rijeke s 1. siječnja ukine mjera povlaštenog najma od 50 posto, čime je doveden u pitanje njihov opstanak. Ta je odluka podigla veliku buru na kulturnoj sceni, a Rinčić ju je prvo opravdala manjkom u proračunu koji je, inače, saniran još prije nekoliko godina da bi potom, u odgovoru riječkim književnicima koji su reagirali otvorenim pismom, navela da je stara mjera bila protuzakonita. Nije, međutim, navela što je konkretno bilo protuzakonito u mjeri iz 2012. godine, kao što nije objasnila ni kako onda nije protuzakonit ostanak iste mjere za dva riječka antikvarijata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....