POTHVAT POVJESNIČARA

Preveo Atatürkovu i napisao biografiju Vladimira Bakarića

 Grgić/CROPIX

Ovih je dana iz tiska izašla knjiga “Atatürk - biografija tvorca moderne Turske”. Riječ je o kapitalnom djelu engleskog novinara, pisca i historiografa Andrewa Mangoa, a najzaslužniji za pojavu ovog iznimno vrijednog izdanja u nakladi Golden marketinga - Tehničke knjige je mladi zagrebački povjesničar i turkolog Dino Mujadžević. On je projekt inicirao i knjigu preveo s engleskog izvornika objavljenog 1999. godine.

- Mislim da bi svaki naš povjesničar trebao prevesti barem jednu knjigu koja nam na hrvatskom jeziku nedostaje, ali većina izbjegava prevođenje kao manje vrijedan, a zbog podcjenjivačkih honorara ionako neisplativ posao - govori nam znanstveni novak Hrvatskog instituta za povijest i profesor predmeta Islamska civilizacija na studiju turkologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

A knjiga Andrewa Mangoa doista spada među najvažnije knjige o Atatürku i nastanku suvremene turske države i nacije.

Englez, a Stambolija

Lako je shvatiti i zašto. Mango je Englez, ali i pravi Stambolija, rođen 1926. u Istanbulu, i njegova je knjiga sinteza raznolikih pogleda na Atatürka kako na Zapadu, tako u samoj Turskoj. Mujadžević osobito ističe izvrstan spoj čitke publicistike i ozbiljnog znanstvenog pristupa. Knjiga je opremljena i s preko 70 biografskih bilješki o najznačajnijim ličnostima iz Atatürkove ere.

- U svakom slučaju, Atatürkova biografija će pomoći svakom tko želi razumjeti današnje tursko društvo - rekao nam je Mujadžević upravo na jučerašnji dan parlamentarnih izbora u Turskoj čiji bi ishod mogao znatno umanjiti još uvijek prisutan utjecaj kemalizma na tursku politiku i društvo.

Mujadžević trenutno radi u slavonsko-brodskom odjelu HIP-a te u okviru projekta o povijesti Slavonije od antike do osmanskih vremena prevodi turske dokumente iz vremena osmanlijskih osvajanja. Ali, voditelju projekta Stanku Andriću Mujadžević je silno zahvalan zbog potpore njegovom do sada najvažnijem radu: to je velika politička biografija Vladimira Bakarića, uz Tita najmoćnijeg hrvatskog komunističkog političara 20. stoljeća.

Stvorio Tripala i Savku

Svoju očitu sklonost prema političkim biografijama Mujadžević pripisuje petogodišnjem radu na Hrvatskom biografskom leksikonu u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Bakarića je odabrao za temu doktorske dizertacije čije će prilagođeno, prošireno i bogato opremljeno izdanje kao knjigu na preko 400 stranica objaviti izdavačka kuća Plejada.

Glavni izvor građe Mujadževiću je bio Osobni fond Vladimira Bakarića u Hrvatskom državnom arhivu koji do sada nitko sustavno nije proučavao. Na pitanje što će iz te građe pobuditi najveću pozornost javnosti, Mujadžević odgovara:

- Meni je osobito zanimljivo bilo saznati o tome koliko je Bakarić učinio za promoviranje Savke Dabčević-Kučar do 1969. i koliko je bila bliska s njim u tom razdoblju. Dokumentirao sam i to da je u razdoblju od 1967. do 1969., tijekom zadnje tri godine kada je bio na čelu SKH, upravo Bakarić pokrenuo i vodio napade na centralizirani jugoslavenski bankarski sustav koji je štetio razvoju hrvatskog gospodarstva i na prevelika izdvajanja za Fond za nerazvijene i ostale institucije. Upravo su te njegove ideje Savka i Tripalo preuzeli i na svoj način zastupali kada su preuzeli vodstvo SKH. Bakarićeva podrška njima na X. sjednici nije bila neka kalkulacija, nego plod kontinuiranog Bakarićevog protucentralističkog i uvjetno rečeno, prohrvatskog, stava.

Davež samo u javnosti

Kao što ih je na vrh doveo, Bakarić ih je od tamo i srušio. Mujadževiću je to razumljivo jer Bakarić je, kaže, ipak bio uvjereni sljedbenik Tita i Partije i njihovih proklamiranih ideala i zato je smatrao da su njegovi nasljednici jednostavno otišli predaleko, izgubili kontrolu nad situacijom i zaglibili u nacionalizam.

- Moram priznati da prije rada na knjizi nisam imao neki poseban pogled na Bakarića, no bio sam svjestan da mu dio autora pripisuje gotovo nevjerojatnu svemoć u hrvatskom partijskom vrhu i perfidnost. Iako u tim tvrdnjama ima ponešto istine, činjenica je da je Bakarić bio mnogo slojevitija osoba i da je njegova sotonizacija neodrživa. Također valja reći da je njegov utjecaj varirao. Uvijek je bilo ljudi koji su mu se otvoreno suprotstavljali, primjerice Franjo Tuđman 1964. Osim toga, mislim da će javnost, koja je navikla na Bakarićeve prilično dosadne javne nastupe, najviše iznenaditi činjenica da su njegovi nastupi na zatvorenim sjednicama bili prilično dinamični, zanimljivi i informativni, čista suprotnost od daveža njegovih govora i izlaganja na kongresima. On, zapravo, nije bio veliki teoretičar. Bio je mnogo praktičniji i prizemniji nego što se misli. Dosadni, teorijom opterećeni javni nastupi, bili su očito dio folklora vrhuške u doba samoupravnog socijalizma - zaključuje Mujadžević.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. rujan 2022 15:03