U nastavku donosimo:
- eruditski presjek o fenomenu uprosječivanja u obrazovanju i posljedicama na nestanak pojma opća kultura
- portrete i isječke iz knjiga Renate koji spajaju znanost, liriku i kulturološki angažman
- motiv zvuka kroz pet poglavlja: od tišine i harmonije do akuzmatičnih glasova i unutarnje raštimanosti
- iskustva i stavove o glazbi kao utočištu, uz primjere glazbenica iz Auschwitza
- mrežu neočekivanih poveznica među autorima i misliteljima, s naglaskom na sinkronicitet i „tanke uši” intelektualaca
Znanstvenici tvrde da smo zaglavili u osrednjosti i slažu se da je to zbog sustava obrazovanja u kojem se događa uprosječivanje: bez obzira na to je li se dijete školovalo u skupoj privatnoj školi ili besplatnoj državnoj – jer sve se svodi na isporučivanje činjenica, na mali skup mjerljivih stvari. Obrazovne ustanove proizvode gomile fahidiota (riječ koju dugo nisam čula, valjda zato što to više nije iznimka kao 1960-ih kad je nastala). "Renesansni čovjek" pokopan je u 20. st., a nestaje i tzv. opća kultura, onaj zajednički nazivnik prema kojem su se ljudi iz različitih sredina i slojeva prepoznavali prema identifikacijskom označitelju. Ili je to samo zabluda nas iz prošlog stoljeća?
O svemu tome dala mi je misliti Renatina knjiga zbog eruditskog i kreativnog poveziv...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....