Iskreno, nisam neka poklonica literature, pa ni drugih umjetnosti, u kojima se kao likovi pojavljuju anđeli, osobito nakon što su krajem 80-ih Damiel i Cassiel prošetali ulicama Berlina u kultnom filmu Wima Wendersa “Nebo nad Berlinom” i postavili “standarde” iznad kojih je teško, a ispod kojih nekako besmisleno ići. Upravo zato imala sam stanovitu skepsu prije čitanja romana “Zovem se nebo”, prvog romana novinarke Tanje Tolić kojoj sam, vjerojatno kao i mnogi drugi iz naše male književne zajednice, zahvalna što je pokrenula portal “Najbolje knjige” na kojem se nalaze ne samo informacije nego i suvisle preporuke i osvrti o recentnim književnim naslovima.
Književna “angelologija”, naime, uz rijetke iznimke, obično je put popločan dobrim namjerama kojim se stiže ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....