Priče o fatalnom strahu otočana da ne zakasne na prvi i zadnji trajekt

Anela Borčić živi na Visu i tamo vrlo aktivno sudjeluje u kulturnom i obrazovnom životu otoka. Kad piše prozu koja je već prvim, zapaženim romanom “Garbin, zao vjetar” suvereno doplovila i u kontinentalne krajeve, ona je opet i prije svega - Višanka, baš kao i njezin suotočanin i kolega po peru Senko Karuza. Njih su dvoje, naime, posljednjih godina upravo Vis debelo zacrtali na zemljovidu trenutnih središta književnog života. Kao i Karuza, premda svaki na svoj, originalan način, Anela Borčić ne bježi od zavičajnosti i otočke determiniranosti koja se očituje na tematskoj i jezičnoj razini, u što se sada imamo prilike uvjeriti i u zbirci priča “Kuća Pupuletovih” koja je sva od mirisa i boja, ljetnog žamora i zimske izolacije, zapravo sva od kontradiktornosti kakve podrazumij...