U nastavku donosimo:
- šokantne detalje slučaja u kojem je Gisèle Pelicot u memoarima progovorila o neviđenom zlostavljanju
- ključne elemente istrage i uloge policije u Carpentrasu i otkrivanja sadržaja s uređaja
- iskustva obitelji, uključujući reakcije djece i njihove naknadne sumnje i prijave
- nalaze sudske medicine i opis tragova supstanci te posljedica po zdravlje žrtve
- tijek sudskog procesa, istupe odvjetnika i vještačenja dr. Paula Bensussana te atmosferu u sudnici
Na fotografiji, žena u halterima leži na boku u krevetu. Tamnoputi muškarac straga prodire u nju. "To ste vi", govori joj zamjenik narednika Perret iz policijske postaje u općini Carpentras u departmanu Vaucluse. "Ne, nisam." Vadi naočale iz torbice, on joj pokazuje drugu fotografiju. Na njoj je ista žena, ovaj put na leđima, pokraj nje tetovirani muškarac. "To ste vi", ponavlja zamjenik narednika. "Ne, nisam." Gisèle Pelicot nema pojma tko su ti muškarci, ne prepoznaje ženu na fotografijama. Izgleda kao krpena lutka, možda je u komi, možda je i mrtva.
Tako u upravo objavljenim memoarima "Et la joie de vivre" - na engleskom "A Hymn to Life: Shame Has to Change Sides" (Hvalospjev životu: sramota mora promijeniti stranu) - Gisèle Pelicot (73) opisuje kako je 2020. godine dozna...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....