U ljeto i jesen 1991. Smoje sluša i gleda vijesti, osluškuje topove i avione i - piše. Ne piše za novine, jer je umirovljenik. Piše za sebe:
- dnevničke zapise, crtice i priče. Ti zapisi pronađeni su nakon smrti u njegovoj rukopisnoj ostavštini, da bi tek sada, pod naslovom “Judi i beštije
- ratna kronika malog mista”
- bili objavljeni u nakladi Hena coma
Potkraj 80-ih, Miljenko Smoje je bio najpopularniji dalmatinski, a možda i hrvatski novinar. Njegove reportaže čitale su se naglas za kuhinjskim stolom, njegove tv serije pratili su milijuni, a proza i dijalozi izišli iz njegovog stroja popularizirali su i kodificirali srednjedalmatinsku čakavicu kao usporedni književni jezik.
Već početkom 90-ih, situacija se stubokom promijenila. Miljenko Smoje u Hrvatskoj je, a pogotovo u Splitu, postao okužen. Pljuvan i napadan, prokazivan kao jugoslaven, komunist i autonomaš, izložen medijskom, a katkad i fizičkom linču, Smoje je 1995. diskretno i u tišini pokopan izvan rodnog grada, u brdskom selu Žrnovnici.
Između te dvije dekade i ta dva obrata sudbine stajala je jedna, prijelomna godine - 1991. Te godine, u Hrvatskoj počinje pravi, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....