Novogradiški pisac Zoran Malkoč još je romanom “Kao kad progutaš brdo balona” (2004.) i zbirkom priča “Groblje malih careva” (2010.) izgradio svojevrsnu off poziciju na zemljovidu hrvatske proze koju zanima tematiziranje stvarnosti. Njegova proza od one je vrste kojoj, naime, lako možete zamjeriti stanovitu “nepočešljanost”, kaotičnost ili eruptivnost, ali ne možete ne osjetiti i na kraju krajeva cijeniti žestinu i energiju kojom se obrušava ne samo na vlastiti tekst, nego i cjelokupnu hrvatsku zbilju. U svemu tome postoji još jedno mjesto razlike koje Malkoča čini drukčijim, svojim, odnosno piscem koji ne pristaje na uniformiranost sadržaja i forme tzv. stvarnosne proze, već onim koji eksperimentira i čini iskorak, bez obzira svidjelo se to ili ne drugima koji će njegovu prozu, u koj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....