PIŠE MILJENKO JERGOVIĆ

Roman koji sadrži nekoliko najtužnijih stranica u cjelokupnoj čitateljskoj povijesti

Nemeček je sitan, plavokos i neugledan. Sin siromašnog krojača, fizički nejak, neduhovit i nedomišljat. Autsajder kakvi oduvijek postoje u svakoj dječačkoj bandi (raji, škvadri, ekipi...)
Nemeček je sitan, plavokos i neugledan. Sin siromašnog krojača, fizički nejak, neduhovit i nedomišljat. Autsajder kakvi oduvijek postoje u svakoj dječačkoj bandi (raji, škvadri, ekipi...)

Bilo je to vrijeme kada smo se životu učili iz romana. Primjerice hrabrost, što je to hrabrost? To je da ustraješ na svom stavu i da ostaneš sam s njim, makar i po cijenu života. O tome je govorio jedan od najuzbudljivijih i najbolje napisanih romana naše mlade epohe “Junaci Pavlove ulice”, madžarskoga pisca Ferenca Molnára, koji smo čitali u ediciji Vjeverica zagrebačke Mladosti. Molnár između dva rata bio je cijenjen i izvođen dramatičar, kao Židov bježao je pred njemačkim nacistima, stigao u Ameriku i umro 1952. u New Yorku, ne navršivši sedamdeset i petu, ali ništa ga nije tako obilježilo u književnosti dvadesetog stoljeća kao taj roman o dvije peštanske dječje bande, i o dječaku Ernestu Nemečeku, kojeg svi zovu Nemeček.

On je sitan, plavokos i neugl...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. prosinac 2025 17:18