Jednom koncertnom prigodom napisao sam kako “tamo gdje ljudi i neće razumjeti o čemu pjeva Amira, dušom i osjećanjima lako će shvatiti bit tih prekrasnih pjesama”. Nije ukusno citirati samog sebe, ali u kratkom, no efektnom i nadahnutom tekstu na ovitku albuma “Damar” bosansko-američki književnik Aleksandar Hemon zapisao je nešto slično: “I sama svrha pjevanja je ta da se duša prepozna u pjesmi; njena neizbrisiva i nadasve neizreciva prisutnost je ono što pruža zadovoljstvo - kako ljudima, tako i samom pjevaču. Duša je lajt-motiv većine tradicionalnih pjesama zapadnog Balkana i nitko to ne prepoznaje bolje nego Amira”.
Aferim, rekli bi Bosanci Hemonu na njegov zapis jer nismo morali znati ništa o Cesariji Evori, Zelenortskim otocima, a ni riječ jednu portugals...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....