Nema puno laureata Nobelove nagrade za književnost čiji je cjelokupan opus preveden na hrvatski jezik. Tim je bitnije da je baš Svetlana Aleksijevič i njezina nefikcionalna proza ono što odnedavno možemo u cijelosti iščitavati na hrvatskom.
Bjeloruska autorica, po majci Ukrajinka, piše na ruskom, i odavno živi u egzilu. Iz Bjelorusije je morala otići jer su joj prijetili, njezina Nobleova nagrada kao da je bila dodatna provokacija za Lukašenka i njegovu vlast.
Svetlanu Aleksijevič zanima realnost, pored bremenite sovjetske, ruske, bjeloruske, ukrajinske stvarnosti ne pada joj na pamet izmišljati priče. Zapisuje tuđa svjedočanstva, ono što se doista i dogodilo, što ostaje dokumentom vremena.
Ne znam koliko je to eventualno lakše negoli pisati vrhunsku fikciju, jer na oko ...