Ovaj čudnovati mravopis, fotokopiran s jedne razglednice (datirane: Zadar, 16. X. 1994.), predočio bih ovdje, kako pojedini/malobrojni (?) hrvatski pisci umišljaju, da će ih na njihovu mesijanskom putu u bezvremenu vječnost "klasika" pratiti kohorte vjernih knjiž. kritičara (posebno nekih), ali da će usput odbačeni biti oni koji makar malčice posumnjaju u genijalnost autora kojemu su se trebali obećati kao zatočnici (molim lijepo, da ova riječ bude točno otisnuta, jer od dalekih soc. tmina, do današnjega kapital "oca" (taloga, fundaća), uvijek su mi u tisku "zatočnik" mijenjali u "zatočenik", što nipošto nije isto...). Evo primjera: kako na vrijeme ne postah zatočnik (recimo privrženik) lika i djela Ivana Aralice (rođ. 1930. g. u Promini, a do ove časne starosti skribomanski naredavši č...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....