Svoje srce poklonio sam Modesty Blaise, a onda mi je u grudni koš provalila Antigona

Ovaj čitatelj nije monogaman. Svoje srce poklonio je lijepoj i crnookoj Modesty Blaise, a onda mu je, u drugom razredu gimnazije, svom silinom u grudni koš provalila Antigona. Ona Sofoklova, pa godinama zatim Antigona Jeana Anouilha i na kraju Antigona Bertolta Brechta. Scena iz Sofoklove drame, koju su, zatim, drugi preuzimali i prepravljali, uglavnom je ublažavajući, u kojoj Antigona kralju Kreontu izlaže zašto je prekršila njegovu smrću zapriječenu zabranu da sahrani brata, najdramatičnija je dramska i književna scena za koju on, čitatelj, do danas zna. Scena na kojoj se, ali u istom trenutku, ruši ono što čovjeka čini čovjekom i ono što državu čini državom. Nitko poslije Sofokla i poslije Antigone nije na tako brutalan i strašan način iskazao svu nečovječnost države. Da sam anarhi...