Pristojno rečeno, ne podnosim kina u trgovačkim centrima jer nema negdašnje usredotočenosti na sadržaj na platnu, poštovanja prema onima koji su film stvorili (jednom smo sestra i ja ostale do samog kraja odjavne špice omiljenog nam serijala jer smo se kladile tko ga je prevodio na temelju znakovitih sintagmi i biljeteri su bili silno živčani da nas izbace ali nismo se dale dok nismo vidjele ime prevodioca), još manje ozračja uzbuđenja.
Zamalo svi, čast izuzecima, žderu i mljackaju nešto smrdljivo, podriguju, mobiteliraju, na sav glas komentiraju budalaštine i sl. – staromodna sam, ne mogu to trpjeti, pa je svaki odlazak u cine-multi-nešto bio eksces.
O vremenu kad bilo je "kino crkva, a film religija" pripovijedaju ova dva sveska posvete filmskoj umjetnosti i mjestima ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....