SJEĆANJA NA BEKIMA

Te je noći otišao za Zagreb i onda na avion za Norvešku. I tako je on zapravo preko noći nestao. Kad je došao u Norvešku, to je bilo strašno

Bekim Sejranović

 /Privatna Arhiva Sejranovićevih Prijatelja
Prijatelji tragično preminulog, omiljenog, pisca Bekima Sejranovića, prisjećaju se njegova života. Tekst koji donosimo je iz ljetnog magazina za kulturu Jutarnjeg lista
Prijatelji tragično preminulog, omiljenog, pisca Bekima Sejranovića, prisjećaju se njegova života. Tekst koji donosimo je iz ljetnog magazina za kulturu Jutarnjeg lista

lead 1 Miro je nekoliko puta bio u Brčkom kod njegovih bake i djeda. Tamo su ludovali, a on se uvijek sjećao i te vikendice koja nije bila u Brčkom, nego malo izvan. I tih žutih polja maslačaka u kojima je djed sjedio i pitao bi ih, a bilo je evidentno i zato smo se tome uvijek smijali, je li vi vidite djeco, kako je ovo sve žuto?

lead 2 Bio je izuzetno socijalno vješt i imao je vrlo jak nagon za preživljavanje. U Bakru je to bila posve muška škola i od tih dječaka se zapravo nije očekivalo da uče. No, on je uvijek bio izvanredan, odličan učenik. Mojoj mami je bilo drago da se družim s Bekijem jer je on imao sve petice

lead 3 Kada je tek stigao u Bakar, nikome nije htio reći da je iz Brčkog, nego je svima govorio da je iz Beograda. Jer mu se činilo da je Brčko premala sredina, a Beograd mu je zvučao impresivnije. Tako da, dugo zapravo, nitko nije ni znao odakle je on, nego su svi vjerovali u te njegove priče. Sjećam se da je jednom išao vlakom za Brčko, pa onda nije htio izaći kada je stigao, nego je nastavio za Beograd, jer je u vlaku bio netko tko ga je poznavao

lead 4 Slušali smo svašta, cijeli novi val, Zabranjeno pušenje. I obožavali smo Vještice, njihov prvi album "Totalno drukčiji od drugih". Imali smo fan klub Vještica, Beki, ja i još jedan prijatelj Vlado. Bili smo valjda jedini njihovi obožavatelji. Kasnije smo počeli slušati i Pixiese, njih je Bekim otkrio

lead 5 On je bio sve samo ne čovjek za rat, bio je umjetnik, anarhist u svojoj prirodi. Ne ideološki, no on je bio čovjek koji kao da je bio bačen u ovaj svijet i stalno je nalazio način kako da opstane. Točno znam gdje smo Miro i ja bili kad smo saznali da je otišao u Norvešku - zajedno na Korzu, ispod hotela Bonavije. Nekoga smo sreli, više se ne sjećam tko je to bio, i ta osoba nam je rekla kako je te noći otišao za Zagreb i onda na avion za Norvešku. I tako je on zapravo preko noći nestao. I onda kad je došao u Norvešku, to je bilo zapravo strašno

lead 6 Kada se rodila njegova mlađa kći Iskra, silno je želio tom djetetu pružiti neku sigurnu točku. Na neki način se osjećao možda i krivim zbog toga što nikada u životu nije uspio stvoriti nikakvu bazu. No, žene u njegovu životu, to je bio vječni promašaj. On fakat nije znao odabrati curu. Uvijek su to bile neke žene koje su bile proklete kao i on. A one su se sve valjda nadale da će ga - spasiti

lead 7 Bekim je o svojim traumama i frustracijama, a i o žudnjama, puno pisao, ali ne mislim da je išta u životu napravio kako bi imao o čemu pisati. Kad se u Brazilu na nekom otoku zaljubio u prostitutku, živio je s njom i njenim djetetom nekoliko mjeseci. Zbog toga je zakasnio na početak nove školske godine na fakultetu gdje je predavao i dobio otkaz. Izgubio je dobro plaćen, siguran posao, ali nikad zbog toga nije žalio, napravio je onako kako je osjećao, a možda ga je i sputavao kruti fakultetski režim, kojeg se podsvjesno htio riješiti

lead 8 U Banju Luku je došao posljednjim avionom prije zatvaranja svih aerodroma. Volio je Banju Luku i dva posljednja mjeseca života proveo je sretan pored rijeke Vrbas. Za to vrijeme preveo je s norveškog knjigu "Hodati korak po korak" Erlinga Kaggea, pripremao program za festival Imperativ, hodao, upoznavao grad i ljude. I tu se, nažalost, zaustavio njegov život

Crnomanjast, nadrkan i lud. Tim se riječima opisuje Bekim Sejranović u posthumno objavljenom nedovršenom romanu "Chinook", koji je taman negdje oko pete obljetnice smrti ovog pisca (umro je 21. svibnja 2020. godine) objavio VBZ kao šestu knjigu u ediciji Sejranovićevih sabranih djela. Chinook, ili fonetski - činuk, posuđen je iz Kena Parkera, "talijanskog stripa koji je sedamdesetih u Jugoslaviji izlazio u prijevodu na srpski", objašnjava pisac, a znači "topao vjetar što najavljuje proljeće". Bekim dalje nastavlja: "Ken Parker bio je neobično dobar vestern, za razliku od stripova poput Kita Tellera, Komandanta Marka i Texa Willera, koji su bili mnogo popularniji. Ken Parker, suprotno drugim stripovskim junacima, umire na kraju. Ubijen je, naravno, u epizodi s prizorom snijegom prekriv...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. svibanj 2026 02:55