Nakon čitanja ovog romana ne možete se ne zapitati je li Shakespeareova Julija imala pravo: "Meni je neprijatelj samo tvoje ime:/ti si to što jesi, makar ne bio Montecchi. / ... Oh, budi neko drugo ime./Što je u imenu? Ono što zovemo ružom/pod bilo kojom riječi jednako bi slatko mirisalo." Možda za ružu to i vrijedi, ali za čovjeka sigurno ne. Zacijelo je točnija drevna rimska "nomen est omen" jer htjeli ili ne, ime nas obilježi. Eto npr. ne volim svoje ime i od djetinjstva sam si zamišljala kakav bi bio moj život da sam se drugačije zvala, da su me nazvali prema nekoj pretkinji, da su mi ime birali s ljubavlju, namjesto što su me prepustili pukom slučaju. Zato me kosnuo ovaj roman Britanke koja je u neobičnom i inovativnom književnom (i životnom) eksperimentu pokazala da je engleski ba...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....