Peter Blackstock, urednik u njujorškoj izdavačkoj kući Grove Atlantic, ovih je dana boravio u Hrvatskoj na Lit link festivalu koji domaće autore želi predstaviti stranim urednicima i izdavačima, ove godine, konkretno, američkim.
Godine 2015. Blackstock je objavio roman "The Sympathizer" američko-vijetnamskog autora Vieta Thanha Nguyena za kojeg nije bio zainteresiran niti jedan drugi izdavač, a koji je godinu dana kasnije nagrađen - Pulitzerom.
"Imao je stvarno sjajnog agenta, ali iz nekog razloga, tko bi znao zašto, svi su mislili da to neće ići… Mi smo dali ponudu, dosta smo ga gurali, radili na tome da ga učinimo vidljivim. Nevjerojatno je kad pomislite da treba naći jednog čovjeka da vjeruje u to, da objavi, a onda na koncu autor dobije Pulitzera", komentira.
"Obično kažu da je u Americi 3% prijevodne literature, ali ja mislim da je sad oko 4%. Daleko je to od razloga za slavlje, ali situacija se kontinuirano pomalo popravlja", optimistično kaže. Spominjem kako mi je lani Daniel Kehlmann, koji se iz Berlina preselio u New York i zadnjih godina predaje na Sveučilištu New York, rekao da su ga nerijetko i u intelektualnim krugovima pitali: "Daniel, zar niste razmišljali početi pisati na engleskom?" ili bi mu poručili da rijetko čitaju prijevodnu literaturu jer - suštinski ne vjeruju da se književnost dade dobro prevesti.
Blackstock se, očekivano, smije, potom tvrdi da se i preko Atlantika promjene događaju, ma kako one spore bile: "Američko tržište se, iako krajnje polagano, ali ipak sve više otvara stranim piscima. Sve je veći broj tamošnjih izdavača koji izdaju prijevodnu literaturu i sve im bolje ide, bilo da objavljuju isključivo strane naslove ili da prijevodi čine veliku glavninu njihovih izdanja, kao što su Transit Books iz Oaklanda, New Vessel Press iz New Yorka, Deep Vellum, oni su pak u Teksasu, u Dallasu, ne biste očekivali da ćete tamo naići na kuću specijaliziranu za strana izdanja, imali su neke jako uspješne naslove. Ohrabrujuće je to. Ili New Directions, kuća koja dugo radi i koja je jako narasla. Ali, čak i izdavači kao što su Penguin Random House i slični sad izdaju više prijevoda negoli prije."
Ističe da je u Americi zadnjih godina dosta jak trend političkih, anti-Trump naslova, Michael Wolff prodao je milijune "Fire and Fury: Inside the Trump White House": "E sad, teško mi je reći utječe li to anti-Trump raspoloženje da ljudi žele više čitati nešto što ne dolazi iz Amerike, ima li i ta klima u društvu nekakav utjecaj na povećanje interesa za prijevodne naslove."
Zadnjih godina u zemlji sve bolje posluju nezavisne knjižare koje su više otvorene prema neameričkim, novim autorima negoli su to veliki knjižarski lanci. Nezavisnim knjižarama pogodovala je propast Bordersa, koji se ugasio prije nekoliko godina.
"U svakom je mjestu barem po jedna doista bitna nezavisna knjižara, u velikim gradovima ih je, jasno, i više."
Nabraja neke od zanimljivih knjižara, City Lights u San Franciscu uz koji je tijesno vezana i izdavačka kuća,
Peter Blackstock
McNally Jackson i Culture u New Yorku ili Greenlight u Brooklynu, u Seattleu je Elliott Bay.
"Dugo je broj nezavisnih knjižara u Americi bio u opadanju, sad je obrnut trend. U Americi se ponovo budi interes za gradske centre, za provođenje vremena u njima, a ne u šoping-centrima. Centri gradova koji su bili ispražnjeni od obrta, dućana, knjižara, pretvoreni u prljava, prazna i često opasna mjesta, revitaliziraju se. Otvaraju se barovi, restorani, knjižare, razni dućani… Ne događa se to svugdje, ali recimo Seattle je dobar primjer toga, a događa se i po nekim manjim mjestima. Nezavisne knjižare pokušavaju se i umrežiti, biti si potpora na različite načine, svake godine imaju konferenciju u siječnju koja postaje sve veća i veća…"
Britanac rođenjem, uspoređujući američko i britansko tržište prijevodne literature Blackstok kaže: "Britanija je oduvijek, zbog geografskih i povijesnih razloga, bila puno otvorenija za autore koji ne pišu na engleskom. Amerikanci tradicionalno prevode dosta latinoameričkih autora." Gledajući općenito situaciju na ta dva tržišta, dodaje: "Amerika ima sad nešto stabilnije tržište knjiga, knjižnice su tamo bitan faktor, jer to je ogromna zemlja i puno je knjižnica. Izdavač može računati da će dio kupiti knjižnice. Američki čitatelji se puno oslanjaju na knjižnice jer u nekim dijelovima zemlje nema puno knjižara. U Britaniji nema tako guste mreže knjižnica, tamo su za prodaju, više negoli u Americi, recimo, bitni i supermarketi. Obično prodaju trilere, ljubavne romane, ali ako vide da nešto ide dobro - prodavat će i Ferrante. Mislim da su naslovnice knjiga u Britaniji više komercijalne negoli u Americi."
Dominiraju li američkim tržištem, što se kvalitetne prijevodne literature tiče, i dalje Elenu Ferrante i Karla Knausgårda, kako je to slučaj već više godina? "To i dalje traje. Sreo sam nedavno Ann Goldstein, prevoditeljicu Ferrante na engleski. Pitao sam o Napulju, jer mnogi oko mene, pod utjecajem Ferrante, žele ići vidjeti Napulj. Ferrante je veliki fenomen. Sličan je slučaj i s Knausgårdom. Njihov uspjeh bitan je za poboljšanje pozicije prijevodne literature općenito, jer pomalo mijenja percepciju i očekivanja čitatelja kad je riječ o neameričkim autorima. Postaju otvoreniji i za neka druga imena. Nakon Ferrante lakše ćete možda plasirati nekog drugog talijanskog autora, pa možda čak i hrvatskog…"
Donekle je i izdaleka jasno što je Amerikance privuklo Eleni Ferrante, ali što ih je privuklo puno osebujnijem pismu Knausgårda? "Ne znam, doista. Možda njegov humor, njegova ironija i autoironija, možda i to što piše bitno drugačije negoli što piše većina američkih autora. Jest iznenađujuće da je Knausgård toliko čitan u Americi. Mislim da je i Archipelago, kuća koja ga izdaje, iznenađen tim golemim uspjehom koji je doživio. Jer, nema recepta po kojem biste trebali raditi i biti sigurni da će neki prijevod biti uspješan u Americi. Teško je predvidjeti te stvari, bitno pomaže ako naslov ima jako dobre kritike, New York Times Book Review je važan, pa i dnevne stranice u New York Timesu, Washington Postu, Boston Globeu… Puno je američkih novina u kojima su opstale književne kritike, i to definitivno pomaže.
Vjerujem da su najuspješnije one knjige za koje se baš iskreno zainteresira netko u izdavačkoj kući, pa se potom isto tako autentično zainteresira netko u knjižari ili lancu, pa onda imate i kritičara koji se jednako iskreno zapali. Kad imate autore poput Knausgårda ili Ferrante, koji pišu kvalitetnu literaturu, čitatelji to na koncu otkriju. Potrebno je vrijeme, ali se dogodi.
Murakami je, recimo, 15 i više godina silno popularan. Svaki put kad se prevede neki njegov novi naslov to je na vrhu New York Times bestseler liste." U Americi je izvrsno prošao prijevod "Vegetarijanke", za koju je južnokorejska spisateljica Han Kang nagrađena Bookerom. Roman o mladoj ženi iz Seoula, Yeong-hye, koja preko noći postaje vegetarijanka, no iz potreba da vlastitim postojanjem nikome ni s čim ne naudi poželi se pretvoriti u biljku, bježeći od nasilja kreće putem autodestrukcije, samouništenja. Osim što je dobila Bookera, što je "Vegetarijanku" još odredilo za čitanost u Americi? "Ne znam, možda zato što ima zanimljivu feminističku notu. A imate i taj dio koji govori o mentalno pomaknutoj stvarnosti, ludilu, ženi koja se želi pretvoriti u biljku… vrlo je to neobična priča, rijetka, čudnovata."