Koliko je bitno proraditi važne formativne gubitke s kojima neki odrastaju, kako je živjeti gotovo pa hineći da su ti traumatični gubici jedva nešto više od crtice u osobnoj biografiji? Što znači odlučiti imati obitelj u kojoj će za djecu uvijek biti roditeljske podrške? Konačno, može li se, unatoč neodrađenim, duboko zakopanim vlastitim gubicima, svim kompliciranim i razarajućim okolnostima, izgraditi čvrsto povezana, podržavajuća obitelj?
Dinko Mihovilović u nedavno objavljenom romanu “Doručak” (Hena com) pripovijeda o ženi koja je odrasla bez roditelja, živjela s bakom pa potom u domu za nezbrinutu djecu. Mia ni sama sa sigurnošću ne zna što se točno dogodilo, kako su skončali njezini otac i majka. “Doručak” je roman izglačanih rečenica u kojem nema viška, ali i ro...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....