Bila mi je Vedrana. Nikad mi nije bila Rudanica. Nije ju ime odredilo, život ju je odredio. Zajeban život. Mogla je ostati grintava, frustrirana, rastavljena žena koja jedva spaja kraj s krajem, zagorčava svaki dan sebi, djeci i svima uokolo. Nije joj bila takva narav. Postala je Vedrana i dreknula je protiv nepravdi i zla, ne samo onih učinjenih njoj. Zlostavljanih žena. Obmanutog naroda. Zapostavljenih, marginaliziranih, bezglasnih, nemoćnih. Nije ona bila narodni tribun, to ne. Bila je svoja, Vedrana. Govorila je u svoje ime, a ostali su se prepoznavali – ili nisu.
Hrvatski književni establishment nije ju volio. Štoviše prezirao ju je. Zbog nemoći: nikad nisu i neće dosegnuti njezine naklade i čitanost. A kad bih ih pitala: „Koje si njezine knjige čitao?“, odgovor je bio: „Ni...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....