Za razliku od njemu omiljenih Prousta i Nabokova, Cees Nooteboom pisac je pokraden za sjećanja, mnoga bitna, formativna, ona iz ranog djetinjstva; ali i kasnije, kaže u intervjuu za Jutarnji, kroz život pamti uglavnom supstancijalno, a puno toga zaboravlja. U svojim “Pismima Posejdonu” zaboravljanje naziva odsutnim bratom pamćenja.
“Kad je nizozemski muzej literature radio veliku izložbu o meni, otkrili su, kopajući po faktografskim detaljima, da su se moji roditelji u nepunih osam godina, između moga rođenja i početka rata, selili osam puta. Prvi put sam to čuo. Nisam ništa pamtio. S tom sam informacijom pohrlio majci, pitati je je li istinita.
Prvo sjećanje
Zanijekala je, a onda, kad sam joj dao listu s adresama, potvrdila. Prvo što pamtim je prvi dan rata, bombardiranje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....