PREPORUKE

Veliki Globusov vodič: Što čitati ovog ljeta? Naše preporuke podijeljene su u tri skupine

 Jakov Prkić/Cropix
Koji novi domaći pisci ‘obećavaju‘? Što su hrvatski nakladnici pripremili od prijevodne literature?

Što čitati ako vas zanima filozofija, ekonomija ili ste zabrinuti zbog porasta migracija i netolerancije? Kako se nositi s rastućom tjeskobom zbog pandemije koronavirusa? Koji novi domaći pisci “obećavaju”? Što su hrvatski nakladnici pripremili od prijevodne literature? Naše preporuke podijeljene su u tri skupine,a knjige poredane po abecedi prema prezimenima autora

Publicistika

1. Aristotel, Druga Analitika
(Matica hrvatska, prijevod Filip Grgić)

“Druga Analitika” predstavlja Aristotelov pokušaj objašnjenja onoga što on naziva episteme, a što se hrvatski može prevesti i kao “znanje” i kao “znanost”. Podrobna analiza niza kako za filozofiju tako i za znanost ključnih pojmova kao što su uzrok, objašnjenje, definicija, demonstracija itd. te njihovo sustavno uklapanje u vlastitu novootkrivenu teoriju silogizma kako ju je razvio u “Prvoj Analitici” čine ovo djelo iznimno relevantnim i poticajnim i u okvirima današnjih teoretskih rasprava.

2. Mihail M. Bahtin, Teorija romana
(Edicije Božičević, prijevod Ivo Alebić i Danijela Lugarić Vukas)

“Teorija romana” zbornik je radova o romanu Mihaila Mihailoviča Bahtina, jednog od najznačajnijih ruskih filozofa i književnih teoretičara dvadesetog stoljeća. U ovom zborniku predstavljeni su najvažniji Bahtinovi radovi o teoriji romana, uključujući tekstove “Riječ u romanu”, “Uz Bildungsroman”, “Oblici vremena i kronotopa u romanu”, “Iz pretpovijesti romaneskne riječi” te “Roman kao književni žanr”.

O Bahtinu se mnogo pisalo, Vladimir Biti je ranih devedesetih objavio zbornik “Bahtin i drugi”, ali samih izdanja djela Mihaila Bahtina u Hrvatskoj još nije bilo. Ovu prazninu u prevedenoj teoriji (književnosti) treba popuniti upravo ova zbirka radova o romanu, možda i najvažnija ostavština Mihaila Bahtina budućim misliocima.

3. Pema Chödrön, Kad se sruši svijet
(Mozaik knjiga, prijevod Andrea Pongrac)

Naš se svijet srušio, mnogo od najgorega već se dogodilo, pa nas to stavlja u neobičnu situaciju da budemo usred oka oluje, okruženi strahom i tjeskobom. U središtu oluje je mirno, a time kako tamo dospjeti, a da staloženost nije posljedica eskapizma ili disocijacije, bavi se jedna od najpoznatijih budističkih redovnica Pema Chödrön (83). Za razliku od nekih drugih “tehnika”, budizam ne obećava brze rezultate, no dokazano je da meditacija ojačava živčani sustav, a veliki dio knjige “Kad se sruši svijet” posvećen je upravo tehnici meditacije, i to za početnike.

4. Umberto Eco, Migracije i netolerancija
(TIM press, prijevod Damir Grubiša)

“Migracije i netolerancija” mala je zbirka Ecovih istupa i napisa. Iako neki od njih potječu otprije više od dvadeset godina, oni nas pozivaju, s još i sad valjanim i učinkovitim rasuđivanjima, da razmišljamo i o danas aktualnim i važnim temama. Izabrani su zbog njihove važnosti kada je riječ o temama migracija i netolerancije, na kojima se Europa mora suočiti s vlastitom prošlošću i vrijednostima. Riječ je o napisima koji nas tjeraju da djelujemo koristeći glavu, a ne želudac.

5. Wolfram Eilenberger, Doba čarobnjaka
(Fraktura, prijevod Ines Meštrović)

“Doba čarobnjaka” Wolframa Eilenbergera izvanredni je prikaz velikog desetljeća filozofije (1919.–1929.), na razmeđi uživanja u životu i gospodarske krize, poraća i nadolazećeg nacionalsocijalizma. Uspona Martina Heideggera nalik na komet i njegove ljubavi prema studentici Hannah Arendt. Posrnuća i zanosa Waltera Benjamina, koji je zbog lude ljubavi prema latvijskoj anarhistici na Capriju i sam postao revolucionar.

Genija i sina milijardera Ludwiga Wittgensteina koji, nakon što je potpuno osiromašio, radi kao učitelj u pučkoj školi u donjoaustrijskoj provinciji dok ga u Cambridgeu slave kao “boga filozofije”. I naposljetku Ernsta Cassirera, koji je još u godinama prije nego što je emigrirao iz Njemačke u građanskim četvrtima Hamburga osjetio nadolazeći antisemitizam na vlastitoj koži.

6. Johann Hari, Izgubljene veze
(Planetopija, prijevod Laura Marković)

Zato što je sam bolovao od depresije još od tinejdžerske dobi, Johann Hari počeo je istraživati uzroke svoje bolesti. Nakon devet godina istraživanja depresije i anksioznosti imenovao je devet njihovih uzroka. Ti su uzroci sljedeći i uključuju neki gubitak povezanosti: gubitak povezanosti sa smislenim radom, s drugim ljudima, sa smislenim vrijednostima, s traumom iz djetinjstva, sa statusom i poštovanjem, s prirodnim svijetom, sa sigurnom budućnosti u kojoj ima nade, a tome je dodao i dva poglavlja u kojima istražuje pravu ulogu gena i promjena u mozgu.

Na temelju razgovora s brojnim stručnjacima – koji uključuju liječnike, psihologe i društvene znanstvenike – postavlja svoju hipotezu: što ako je depresija, zapravo, oblik tugovanja zbog gubitka povezanosti?

7. Jodi Kantor i Megan Twohey, Ona je rekla
(Profil, prijevod Dražen Čulić)

Godinama se u Hollywoodu šuškalo o tome da producent Harvey Weinstein zlostavlja žene, no nijedna se o tome nije usudila javno progovoriti. Sve dok 2017. godine dvije novinarke New York Timesa, Jodi Kantor i Megan Twohey, nisu započele opsežnu višemjesečnu istragu. Nakon što su 5. listopada 2017. objavile priču o Weinsteinovim seksualnim uznemiravanjima i zlostavljanjima, pokrenula se lavina ispovijesti koja će prerasti u pokret #MeToo. U pitanju je knjiga koju već sad nazivaju novim klasikom istraživačkog novinarstva.

8. Mariana Mazzucato, Država poduzetnica – Razotkrivanje mitova o javnom nasuprot privatnom
(Školska knjiga, prijevod Ratko Bošković)

Prema konvencionalnoj mudrosti, inovacije je najbolje prepustiti dinamičnom poduzetništvu u privatnom sektoru i vladu udaljiti od toga. A što ako je ta tvrdnja pogrešna? Što ako je od Silicijske doline do medicinskih otkrića javni sektor najhrabriji i najvredniji subjekt u preuzimanju rizika? Tim pitanjima bavi se autorica knjige Mariana Mazzucato, nagrađivana ekonomistica i sveučilišna profesorica koja savjetuje kreatore politike diljem svijeta kako upravljati inovacijom tako da proizvede inkluzivniji i održiviji rast. U svojoj knjizi autorica dokazuje da nije privatni sektor onaj koji najhrabrije ulazi u rizike i dolazi do najvećih otkrića, nego je to država.

9. Daniel Mendelsohn, Izgubljeni
(Fraktura, prijevod Vuk Perišić)

Hvaljeno i nagrađivano djelo “Izgubljeni” počinje kao priča o dječaku koji je 1960-ih odrastao na Long Islandu u židovskoj obitelji koju je trajno obilježio nestanak šestero rođaka tijekom Holokausta. Više desetljeća poslije, potaknut otkrićem pisama koja je njegov djed primio 1939. od svojega brata koji je živio u Poljskoj, autor kreće u potragu za preostalim svjedocima koji poznaju sudbinu njegovih rođaka.

10. Friedrich Nietzsche, Pet predgovora za pet nenapisanih knjiga
(Jesenski i Turk, prijevod Kristijan Gradečak)

Ova knjiga namijenjena je za mirne čitatelje, za ljude koji još nisu uvučeni u vrtoglavu žurbu našeg kotrljajućeg doba i koji još ne osjećaju idolopokloničko zadovoljstvo u tome da se bacaju pod njegove kotače, za ljude dakle koji se još nisu navikli procjenjivati vrijednost neke stvari po uštedi ili gubitku vremena. To znači – za vrlo malobrojne ljude. (...) Takav čovjek još se nije odučio od mišljenja dok čita, on još razumije kako čitati tajnu između redaka, on je čak toliko rasipnički nastrojen da još i razmišlja o pročitanome – možda dugo nakon što je knjigu odložio iz ruku. I to ne zato da bi napisao recenziju ili opet neku knjigu, nego samo zato da bi razmišljao! Tako je govorio Friedrich Nietzsche.

Beletristika

1. Linda Boström Knausgård, Oktobarsko dijete
(Naklada Ljevak, prijevod Željka Černok

Ovaj autobiografski roman intimna je ispovijest o boravku u psihijatrijskoj ustanovi na prisilnom liječenju elektrošokovima. Posljedica takve terapije je gubitak pamćenja što je užasava i uvijek iznova baca u depresiju jer, kako sama kaže: “Što je pisac bez sjećanja, što je osoba koja više ne zna imena vlastite djece?” Roman je ujedno pogled iz drugog kuta njezine životne priče koju je njezin bivši muž – pisac Karl Ove Knausgård u detalje opisao u svojim autobiografskim knjigama “Moja borba”. Ona mu se izravno obraća u knjizi, ali ga nikada ne optužuje što ju je na kraju napustio.

2. Yangsze Choo, Noćni tigar
(Znanje, prijevod Karmela Cindrić)

Tigrovi tradicionalno izazivaju duboko poštovanje u cijeloj Aziji. Štovanje predaka u obličju tigrova – uvjerenje da se duša pretka može reinkarnirati kao tigar – bilo je uobičajeno na Javi, Baliju, Sumatri i u Malaji te, premda se takav oblik smatrao “prijateljskim”, ujedno ga se pribojavalo kao onoga koji kažnjava. Jedan takav tigar, sumnjaju mještani, u lipnju 1931. godine u gradu Batu Gajah ubija djevojke, sve lijepe i dugokose, a to posebno zabrinjava 11-godišnjeg slugu Rena koji mora ispuniti posljednju želju svoga pokojnog gospodara doktora MacFarlanea – pronaći njegov davno amputirani prst i položiti ga u njegov grob.

3. Delphine de Vigan, Odanosti
(OceanMore, prijevod Vlatka Valentić)

Dvanaestogodišnji Théo dijete je rastavljenih roditelja čije neobično ponašanje u školi budi stare rane i učiteljičinu zabrinutost. Njezina sumnja da je dječak žrtva obiteljskog zanemarivanja dovest će je pred zid. I Mathisu, njegovu najboljem prijatelju, sve je teže gledati Théovu patnju, ali ga odano prati u sve učestalijem opijanju. Dvojica tinejdžera upuštaju se u opasnu igru sa starijim društvom koja će Théa odvesti na žuđeno mjesto mira.

4. Marlen Haushofer, Zid
(Leykam international, prijevod Igor Crnković)

Na hrvatski je napokon preveden jedan od najutjecajnijih romana njemačkoga govornog područja druge polovine 20. stoljeća, prema kojem je Julian Pölsler 2012. snimio istoimeni film, tada austrijski kandidat za Oscara. Neimenovana protagonistica stiže u lovačku kuću sestrične i njezina supruga u šumu u podnožju Alpa. Ujutro domaćina nema, nisu se vratili iz obližnjeg sela, pa pripovjedačica autom krene za njima. Nadomak sela udari u nevidljivu prepreku - zid. Čini se da je jedina preživjela misterioznu katastrofu. Ljudi nema, tek pokoja životinja.

5. Neil Jordan, Utopljeni
(Naklada Ljevak, prijevod Damir Biličić)

Jonathan je engleski privatni istražitelj koji sa ženom i kćeri živi u neimenovanu suvremenom gradu čije se koordinate nalaze negdje na ugarskom dijelu nekadašnje Austro-Ugarske. Upravo u vrijeme u koje u tom gradu započinju socijalni nemiri, prosvjedi i val nasilja, on istražuje slučaj davno nestale djevojke i, proganjan bračnom i životnom krizom, polako se počinje gubiti u kolopletu kaosa, anarhije, onirizma i manirizma... Redatelju Neilu Jordanu njegov je specifični filmski senzibilitet donio Oscara, Zlatnog lava, Srebrnog medvjeda, Nagradu Bafta, a književni pak nagradu Guardiana za najbolju prozu.

6. Czesław Miłosz, Zemlja Urlo
(Jesenski i Turk, KIC, prijevod Adrian Cvitanović)

O djelu Czesława Miłosza (1911.–2004.) ispisane su stotine i stotine stranica, o njegovu pjesništvu i esejistici objavljeno je nekoliko desetaka doktorata i znanstvenih članaka, a privatni mu je život bio tema mnogih tabloidnih i inih pisanija, pa čak i nekoliko dokumentarnih filmova. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1980. godine zadužio je ne samo svoju domovinu, Poljsku, nego i svijet, svojim likom i djelom neslomljivog intelektualca, angažiranog pojedinca, ali i pjesnika, čovjeka koji je duboko promišljao sebe i svijet koji ga je okruživao.

7. Amélie Nothomb, Žeđ
(Vuković & Runjić, prijevod Marija Paprašarovski)

“Oduvijek sam znao da će me osuditi na smrt”, počinje svoju priču protagonist “Žeđi” Isus Krist. Pripovijeda kako su mu sudili, kako su ga mučili, kako je umro i uskrsnuo. U osebujnoj interpretaciji jednog od najpoznatijih životopisa svih vremena omiljena francusko-belgijska autorica nadmašila je samu sebe. Sina Božjega slika kao čovjeka kojemu ništa ljudsko nije strano. Daleko od svetogrđa, govori o ljubavi, vjeri, smrti i žrtvovanju. U prvom se licu smiono uvlači Isusu pod kožu – i otkriva tijelo.

8. Sally Rooney, Razgovori s prijateljima
(Fraktura, prijevod Patricia Horvat)

Frances je trezvena, mračno pronicljiva mlada žena koja studira u Dublinu i ima snažnu, maglovitu želju postati spisateljica. Njezina je prijateljica prelijepa Bobbi, beskrajno opsjednuta samom sobom. Jedne večeri, na pjesničkoj večeri u gradu, njih dvije upoznaju slavnu petnaestak godina stariju fotografkinju i, dok ih ona postupno uvlači u svoj svijet, Frances nevoljko shvaća da su je se dojmili njezina profinjena kuća i njezin zgodni suprug Nick. No premda se Francesin i Nickov flert isprva doima zabavnim, s vremenom počinje ustupati mjesto čudnoj, a potom i bolnoj intimnosti. Sally Rooney ovim je romanom postala globalna zvijezda.

9. Kyung-sook Shin, Molim te, pazi na mamu
(Hena com, prijevod Mirna Čubranić)

Kyung-sook Shin prva je Korejka i prva žena koja je osvojila veliku književnu nagradu Man Asian Literary Prize (2012). “Molim te, pazi na mamu” daje uvid u korejsku tradiciju i kulturu, a istodobno duboko i snažno zaranja u majčinstvo, ponire u samo srce obiteljskih odnosa, nakon čega ćete neizbježno preispitati svoje vlastite. A majku više nikada nećete gledati istim očima.

10. Elizabeth Strout, Olive, iznova
(Profil, prijevod Patricia Horvat)

U romanu “Olive, iznova” pratimo Olive Kitteridge, tu netaktično iskrenu i proturječnu junakinju koja ipak lako prirasta srcu dok stari i suočava se s promjenama – gdjekad ugodnim, gdjekad ne – u vlastitom životu i životima ljudi koji je okružuju. Olive se prilagođava novom životu s drugim suprugom, nastoji ostvariti odnos s otuđenim sinom i njegovom obitelji, doživljava gubitke i samoću, svjedoči uspjesima i jadima svojih prijatelja i susjeda u obalnom gradiću Crosby u državi Maine te naposljetku i sama usvaja nove životne lekcije...

Domaće

1. Đurđica Čilić, Fafarikul (Disput)

image
Josip

“Fafarikul” je zbirka stotinjak pripovijesti, anegdota i sjećanja, koje dijele spremnost pripovjednog subjekta da neuvijeno i bespoštedno govori o slabostima, prije svega vlastitima, ali i o strahovima, manjkovima, pogreškama i krivim skretanjima koje bi većina čitatelja mogla prepoznati kao svoje. Iako pisani u prvom licu, tekstovi u zbirci, bilo da su garnirani humorom bilo melankolijom, govore podjednako i o autorskom “ja” i drugima, a dio njih je autorica već objavljivala na Facebooku.

2. Marko Gregur, Vošicki (Hena com)

Opsežna, a opet sažeta, jer u njoj ima doživljaja za mnoge živote, romansirana biografija “Vošicki” prati život tog češkog doseljenika od dolaska u Koprivnicu 1909. pa sve do 1957. i smrti u klijeti bez struje i vode. Sukobljavali su se u Vošickom izdavač entuzijast, idealist i vjernik knjige s nužno komercijalnim tiskarom. Zapamćen je po objavljivanju djela Karla Maya, Augusta Cesarca i Miroslava Krleže, neposredno nakon Obznane, kada se to nitko drugi nije usudio. Sve to mu nikako nije pomoglo u doba NDH, začudo ni u doba Jugoslavije.

3. Ena Katarina Haler, Nadohvat (VBZ)

“Nadohvat” je prvi suvremeni književni tekst koji jasnim ženskim glasom i dokufikcionalnim prosedeom pripovijeda stvarnu priču o kontroverznim zbivanjima iz naše novije povijesti. U realističkom ključu i s čestim lirskim momentima roman prikazuje seoski život Banovine, koji ljudi toga kraja nastoje voditi i u duboko tragičnim okolnostima Drugog svjetskog rata. A onda se kadar s njihova najbližeg susjedstva širi na čitavo mjesto Zrin, toponim dotad znan tek kao sjedište plemića Šubića Zrinskih, a epizodno se oživljava i salonsko ozračje ratnog Zagreba.

4. Monika Herceg, Vrijeme prije jezika (Fraktura)

Moniku Herceg kao pjesnikinju upoznali smo 2017. godine kada je za najbolji neobjavljeni debitantski rukopis “Početne koordinate” nagrađena Goranom za mlade pjesnike. Njezina prva zbirka osvojila je još četiri priznanja – nagrade Kvirin, Fran Galović, Slavić i međunarodnu Mostovi Struge. Slijedila je zbirka “Lovostaj”, za koju je dobila Na vrh jezika, pa druga nagrada na festivalu Castello di Duino, Lapis Histriae... “Vrijeme prije jezika” njezina je treća pjesnička zbirka.

5. Semezdin Mehmedinović, Ovo vrijeme sada (Fraktura)

Maleni događaji, treptaji sjećanja i smiraj sadašnjeg trenutka, fragmenti prijateljevanja, Sarajevo kao izbor, kao mjesto početka i mjesto povratka, grad kao čvrsta i nestabilna točka, sve su to tkanja oko kojih se množe priče, oko kojih se iznova rađa jezik u prozama Semezdina Mehmedinovića. Bilo da se radi o susretu s Márquezom u baru u Washingtonu ili o ženi koja donosi ogledalo kao svoj eksponat za neobičnu izložbu u kultnom prijeratnom sarajevskom kafiću, svaka epizoda uvijek je duboko intimna, promišljena, zaokružena, a istodobno nedovršena kakav je i život sam.

6. Orlanda Obad i Petar Bagarić (ur.), Devedesete. Kratki rezovi (Jesenski i Turk, IEF)

Djelo je posvećeno društvenom, političkom, kulturnom i gospodarskom razvoju Hrvatske u prijelomnim ključnim godinama 1990.–1999., desetljeću koje je bilo svjedokom cjelokupne društvene metamorfoze. Imajući u vidu mladost, svježinu i neopterećenost istraživača diskursima devedesetih, možemo kazati da je ovaj generacijski dosta obojen zbornik važan korak u stvaranju novih koncepata i istraživačkih paradigmi u nizu znanstvenih polja te se može smatrati nekom vrstom enciklopedije posljednje dekade prošlog stoljeća u Hrvatskoj, zapisao je o knjizi Ozren Žunec.

7. Želimir Periš, Mladenka kostonoga (OceanMore)

U Beču je 1882. godine priveden, pretučen i policijski saslušan guslar Želimir Periš (44, Zadar), koji je spjevao ep o vještici Gili, kaže prva glava romana “Mladenka kostonoga”. Nelinearno, “muzikalno” i mozaično ostatak romana priča brutalnu priču o životu nesretne progonjene žene i djeteta joj Carevića, a zbiva se u 19. stoljeću u dalmatinskom zaleđu, Zadru i Pazinu, opijumskim pušionicama i spiritističkim salonima Beča. “Mladenka kostonoga” priča je o položaju žene, roditeljstvu, materinstvu, nepravdi i muci.

8. Ivana Rogar, Grad, pepeo (OceanMore)

Četveročlana obitelj – žena, dva sina, ženin otac – u neimenovanu gradu i vremenu dane provodi ležeći na krevetu, sjedeći i zureći u prazno bez interesa. Najgori dio dana borba je s hodnicima – u nekom trenutku stan u kojem žive izmaknuo je kontroli i pretvorio se u crnu rupu; stvari se u stanu gube (nestala je friteza, ali se pojavio sočan komad mesa...), a u dvorištu je izraslo divovsko stablo naranče, do visine drugog kata, “ludo obilje usred ničega”. “Grad, pepeo” kratak je roman, apokaliptično i fantazmagorično štivo koje se, zbog pandemije što je iznenada pogodila svijet, pretvorilo u proročansku literaturu iako to autorici nije bila namjera.

9. Karmela Špoljarić, Rašomon (Hena com)

Iako je rašomon stanje kad se ne može saznati prava istina ili odabrati prava verzija između više istina ili interpretacija, Karmela Špoljarić namjerila se upravo to rasvijetliti u ovoj nelinearnoj studiji lika. Iz naoko nepovezane struje svijesti, koju autorica čitavo vrijeme suvereno drži pod kontrolom, doznajemo osnove: naš je junak oficirsko dijete, iz miješanog braka, no on kao mladić u rat ne odlazi kao mnogi sličnog porijekla – da dokažu da su manje Srbi, ili recimo Crnogorci, a više Hrvati. On u rat bježi jer je izdao dvoje njemu najvažnijih ljudi, a u rat slijedi mlađega brata, “unutarnje klizište” koje je pokrenulo sva kasnija klizišta.

10. Nada Topić, Sestra (samizdat)

Nastavljajući se na zbirku poezije naslovljenu “Otac”, Nada Topić u zbirci “Sestra” isporučuje sličnu, a opet različitu poeziju. Za razliku od “Oca”, koji više nije živ, i kojeg je junakinja fantazijski oživljavala u svakom trenutku najobičnije svakodnevice, sad je Nada Topić usmjerena drugom važnom živućem članu obitelji, svojoj sestri. Pomno je svakodnevno promatra i donosi nam svoja kratka opažanja o njoj u želji da sačuva sjećanje na ono najintimnije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. travanj 2024 02:35