Annie Ernaux jedna je od književnica trenutka, ne samo kod nas, već i na globalnoj razini. Za prijevod njezina romana "Godine", objavljenog u izdanju naklade OceanMore, Vlatka Valentić dobila je nagradu Iso Velikanović za najbolji prijevod godine. Valentić prevodi s engleskog i francuskog, a Katherine Mansfield, Marguerite Duras, Rachel Cusk, Michel Tournier i Jeffrey Eugenides samo su neki od autora čija je djela prevela.
"Godine"su autobiografski roman i kronika druge polovice 20. stoljeća. Pitamo Vlatku što je bilo najzahtjevnije u ovom prijevodu.
"Vjerojatno mi je najteže bilo donijeti odluku o subjektu pripovijedanja: u francuskom tekstu dominira neodređena zamjenica on - koja se razvila od latinske imenice homo (čovjek). Njezino sustavno provlačenje kroz tekst prevoditelja tjera da unaprijed, strateški, prihvati djelomičan poraz i dopusti si da se na ulazu u ovako složen tekst donekle obeshrabri. No strah je katkad dobar, možda mjestimice može dovesti i do veće suptilnosti. Godine obiluju i elementima kulture i civilizacije čijim objašnjavanjem prevoditelj ne smije opteretiti tekst, a opet mora paziti da čitatelja ne odbije neproničnošću. Autoričina je rečenica duga, struktura joj je kristalna... Sve su to veliki izazovi", objašnjava Valentić čiji novi prijevod romana "Djevojačke uspomene" Annie Ernaux uskoro izlazi, ponovno za OceanMore. "Tu se Ernaux bavi mladenačkom traumom koja ju je obilježila. Otkriva kako je počela "sebe pretvarati u književno biće, u nekoga tko stvari proživljava kao da ih jednog dana treba napisati".
Vlatka Valentić je objavila i dvije knjige poezije. "Prevoditelj je vječni pisac u sjeni. I vlastito pisanje doživljavam kao prijevod, samo što tu prevodim autoricu s kojom sam u tješnjem suživotu nego s ostalima. Srećom, dobro se slažemo, ja nemam pretjerano visoko mišljenje o njezinoj poeziji, a ni ona o mojim prijevodima. Ima prostora za zajednički rad, eventualni napredak veselio bi obje, ali nije nam imperativ", zaključila je.